Poliklinika binova logo



Astma je kronična upalna bolest dišnih puteva i jedna od najčešćih kroničnih bolesti u svijetu. Procjenjuje se da od astme boluje više od 300 milijuna ljudi u svijetu, a u Hrvatskoj oko 220 do 250 tisuća osoba s tendencijom porasta broja oboljelih. Najčešće se javlja u djece do 5. godine života, ali je važno istaknuti da se astma može javiti u bilo kojoj životnoj dobi.

Što je astma i koji su njeni simptomi?

Kao što je već navedeno, astma se smatra jednom od najčešćih kroničnih bolesti u svijetu koja zahvaća veliki broj ljudi neovisno o životnoj dobi.

Ako se prvi simptomi astme pojave nakon 20.godine života, govori se o astmi kasne pojavnosti. Češće se javlja u žena, a debljina i bronhitisi u djetinjstvu predstavljaju rizične čimbenike.

Simptomi astme uzrokovani su suženjem dišnih puteva, a očituju se naglim nastankom otežanog disanja uz suhi kašalj i sviranje (zviždanje) u prsima. Često bolesnici osjećaju i stezanje ili pritisak u prsima, kao i nepodnošenje uobičajenih fizičkih napora. Prisutno je noćno ili ranojutarnje buđenje (obično pred zoru) zbog osjećaja nedostatka zraka ili suhog kašlja. Za dijagnozu astme ne moraju biti prisutni svi navedeni simptomi – nije rijetkost da se astma prezentira samo upornim suhim kašljem.

Napadaj astme

Napadaj astme podrazumijeva iznenadno pogoršanje simptoma astme uzrokovano stezanjem mišića oko dišnih puteva. Mogu biti vrlo izraženi, ali mogu biti i suptilni i prezentirati se samo naglom promjenom uobičajenih simptoma. Najčešći pokretači astme su virusne infekcije, alergeni kao grinje kućne prašine (u posteljini, tepisima, tapeciranom namještaju), peludi, plijesni i gljivice, duhanski dim, zagađenje zraka, tjelesni napori, stres i jaki emocionalni podražaji, kao i kemijski iritansi. Okidači napadaja astme razlikuju se od osobe do osobe, ali dva glavna uzroka su alergije ili infekcije.

Dok su neki napadi astme blagi i traju samo nekoliko minuta, drugi su teški i trebaju hitnu medicinsku pomoć. Mnogi blaži napadi mogu se liječiti kod kuće.  

Kako smiriti napadaj astme mora znati svaki pacijent koji boluje od astme i to raspraviti sa svojim liječnikom. Prvi korak je pokušati maknuti se odmah od okidača napada ako je moguće, a potom uzeti inhalaciju lijeka za brzo djelovanje. Ako ne dolazi do poboljšanja, može se pokušati s dodatnom dozom udaha lijeka, nakon čega treba potražiti liječničku pomoć. Ukoliko se napad prezentira osobito teškim simptomima (što je rijetko) poput otežanog i ubrzanog disanja koje prekida govor, plavljenjem prstiju ili usana, jakim kašljem, fićucima, stezanjem u prsima, potrebno je odmah zatražiti hitnu pomoć.

Napadaji astme mogu biti povremeni, ali je upala dišnih putova kronično prisutna. Između napadaja može doći do potpunog povlačenja simptoma bolesti.

Često se mogu čuti pojmovi poput “srčane” i “bronhalne” astme. To su zastarjeli pojmovi koji se u stručnoj literaturi više ne upotrebljavaju. “Srčana” astma zapravo podrazumijeva simptome slične astmi, ali uzrokovane zatajivanjem srca, dok “bronhalna astma” znači ono što danas pojednostavljeno zovemo samo astma.

Vrste astme možemo generalno podijeliti u dvije velike kategorije, ovisno o mehanizmu koji ih uzrokuje i pokreće, a to su alergijska i nealergijska astma.

Alergijska astma

Alergijska astma uzrokovana je pojačanom osjetljivošću dišnih puteva i imunološkom upalom nakon udisanja alergena. Najčešći alergeni su peludi trava, stabala i korova, dlaka životinja, kućna prašina (grinje) i plijesni. Karakteriziraju je povišena razina IgE protutijela koja izazivaju imunološki odgovor na alergen, kao i atopija. Vrlo često je povezana s alergijskim rinitisom (upalom nosne sluznice). Smatra se da 25-50% bolesnika s alergijskim rinitisom ima astmu, a da 60-80% bolesnika s astmom ima i alergijski rinitis. Tada se istovremeno sa simptomima astme javlja i pojačano kihanje, curenje nosa, suzenje očiju, svrbež očiju i nosa.

Simptomi alergijske astme često se javljaju sezonski, a uz standardne dijagnostičke metode potvrđuje se i pozitivnim alergološkim kožnim testovima te povišenom razinom specifičnih IgE protutijela. Češće se javlja u mlađoj životnoj dobi uz tendenciju remisije bolesti u adolescenciji.  

Nealergijska astma

Nealergijska astma je astma u koje simptomi nastaju nakon nealergijskog okidača poput stresa, dima cigarete, ekstremne vrućine ili hladnoće, tjelovježbe, virusnih infekcija, nekih lijekova. Najčešće se javlja u odrasloj životnoj dobi, češće u žena, a ponekad nije moguće identificirati uzrok ili okidač. Značajno je manje prisutna atopija, odsutne su povišene vrijednosti serumskog IgE uz negativne kožne alergijske testove. U anamnezi je značajno rjeđi podatak o astmi ili atopiji u obitelji. U ovoj skupini astmatičara simptomi često mogu biti teži, sa slabijim odgovorom na terapiju i sklonošću trajnom suženju dišnih puteva.

Dijagnoza astme

Dijagnoza astme se postavlja anamnezom i fizikalnim pregledom, a potvrđuje testovima plućne funkcije.

Zlatni standard u testovima plućne funkcije je spirometrija – bezbolna i jednostavna pretraga kojom se utvrđuje stupanj suženja dišnih puteva. Obvezno je učiniti i bronhodilatacijski test pomoću 4 udaha salbutamola (tzv. Ventolin test) kojim se dokazuje reverzibilnost opstrukcijskih smetnji ventilacije. U većine astmatičara, petnaestak minuta nakon primjene lijekova za širenje bronha dolazi do značajnog povećanja prohodnosti dišnih putova.

Ispitivanje alergijskog statusa podrazumijeva kožne alergijske testove (tzv. “PRICK” test) na inhalacijske i nutritivne alergene, kao i određivanje razine ukupnog serumskog IgE.

U nekim slučajevima se ne može sa sigurnošću dijagnosticirati astma niti nakon svega ranije navedenog, stoga je potrebno učiniti test kojim se utvrđuje pojačana bronhalna odzivnost odnosno hiperreaktivnost bronha koja je karakteristična za astmu. Bronhoprovokacijska testiranja izvode se u remisiji bolesti, pri normalnoj funkciji pluća.

Među ostalim pretragama u dijagnostici astme, vaš pulmolog može zatražiti rentgen srca i pluća (RTG), diferencijalnu krvnu sliku radi utvrđivanja prisutnosti eozinofilije, citološki pregled iskašljaja ili bris nosa na eozinofile, kao i mjerenje koncentracije dušičnog oksida u izdahnutom zraku (FeNO).

Kao i kod svake druge bolesti, simptomi mogu oponašati simptome astme stoga je važno povjeriti liječniku isključivanje drugih diferencijalnih dijagnoza kao što je refluksna bolest, kronična opstruktivna plućna bolest, disfunkcija glasnica, tumori pluća i slično.

Koje pretrage će se koristiti u dijagnostici astme, najbolje će odlučiti specijalist pulmologije temeljem individualne procjene.

Liječenje astme

Cilj liječenja astme je postizanje potpune kontrole simptoma i kvalitete života s najmanjom dozom lijeka. Liječenje se sastoji od nefarmakoloških i farmakoloških mjera.

Nefarmakološke mjere podrazumijevaju savjete u vezi izbjegavanja specifičnih i nespecifičnih okidača astme (smanjenje izloženosti alergenima ili drugim okidačima), prestanak pušenja, redukciju prekomjerne tjelesne težine. Vježbe disanja vrlo su korisne u liječenju i kontroli astme jer bolesnici s plućnim bolestima obično imaju plitko disanje koje je nedovoljno za učinkovitu izmjenu plinova. Najčešće se primjenjuju vježbe abdominalnog disanja, kao i kontinuiranog bazalnog disanja. Vježbe su danas dostupne putem stručnih medicinskih portala ili u specijaliziranim plućnim rehabilitacijskim ambulantama.

Farmakološka terapija se sastoji od protuupalnih lijekova i bronhodilatatora. Odluka o liječenju se određuje na osnovu učestalosti i težini simptoma, vrijednostima parametara plućne funkcije te se primjenjuje postupno liječenje po stupnjevima bolesti prema GINA smjernicama (engl. Global Initiative for Asthma). Važno je istovremeno liječiti i bolesti koje mogu pogoršati liječenje astme, kao što je alergijski rinitis, gastroezofagealnu refluksnu bolest, nosne polipe, kronični rhinosinusitis i slično.

Temelj liječenja astme u današnjoj suvremenoj pulmologiji predstavljaju inhalacijski kortikosteroidi koji imaju protuupalno djelovanje. Pacijenti ponekad izbjegavaju redovito uzimanje ove terapije, poglavito u periodima kada nemaju izražene smetnje. Treba naglasiti da je astma kronična bolest koja je prisutna i kada nema simptoma a potreban je manji okidač da ponovno aktivira bolest. 

Najbolja kontrola se postiže redovitim uzimanje preporučene terapije i izbjegavanjem okidača bolesti. Astma je kronična bolest s kojom se može kvalitetno živjeti ako se pravilno liječi. Suradnja s liječnikom, usvajanje potrebnih edukativnih mjera i savjeta o liječenju su nezaobilazan dio na putu do dobre kontrole ove bolesti.

Astma i sport

Astma izazvana naporom poseban je fenotip astme koji je obilježen pojavom simptoma astme tijekom napora. Ova varijanta astme javlja se zbog tjelesnog napora koji kod osjetljivih osoba izaziva bronhospazam – prolaznu opstrukciju dišnih putova koja se obično javlja 5 do 15 minuta nakon završetka intenzivne tjelesne aktivnosti ili odmah po njenom završetku. Karakteriziraju ga kašalj i otežano disanje, zviždanje i stezanje u prsima tijekom ili nakon tjelesnoga opterećenja. Uobičajeno, u liječenju astme izazvane naporom koriste se brzo djelujući bronhodilatatori prije tjelesnog napora.

Kod drugih oblika astme, tjelesna aktivnost više je nego poželjna, ne samo zbog fizičkog jačanja nego i zbog psihosocijalnih razloga. Astmatičari koji se bave sportom imat će jaču muskulaturu te bolje psihofizičko stanje, što sve skupa utječe i na bolju kontrolu astme.

Pri odabiru sporta, u dvorani ili na otvorenom treba voditi računa o mogućoj izloženosti konkretnim pokretačima bolesti. Plivanje, vaterpolo i veslanje idealni su sportovi za djecu i odrasle koji imaju astmu. Osim vodenih sportova preporučuju se i druge tjelesne aktivnosti koji u kontinuitetu angažiraju respiratorne mišiće, a to su hodanje, gimnastika, yoga, lagana vožnja biciklom, gimnastika, planinarenje na umjerenim nadmorskim visinama, trčanje na kratke staze itd. Preporučuje se izbjegavanje izvođenje sportskih aktivnosti u hladnom i vlažnom okolišu. Kod sportova poput biciklizma, trčanja na druge pruge, nogometa ili košarke postoji veća vjerojatnost da će izazvati napadaj, no to ne znači da se astmatičari takvim sportovima ne smiju baviti. Astmatičari se mogu baviti svim ostalim sportovima na natjecateljskoj i rekreativnoj razini, ali se ipak ne preporučuju ronilački sportovi i padobranstvo.

Uz pravilno liječenje i redovne kontrole, astma se kod većine bolesnika tako dobro kontrolira da bolesnik može bez ograničenja sudjelovati u tjelesnim aktivnostima.

Autor: Dr.sc. Marija Marković, dr.med.spec. interne medicine

Dermatologija

Interna medicina

Psihijatrija