OPĆA I DJEČJA DERMATOLOGIJA

Dermatološka dijagnostika i liječenje bolesti na koži

Kako bismo bili uspješni u liječenju bolesti na koži, važna je brza i točna dijagnoza. U svakodnevnom radu često se susrećemo s upitima bolesnika da „bacimo pogled“ na njihovu koži i kažemo o kakvoj promjeni je riječ. Naime, u dijagnostici nekih bolesti i stanja dovoljna je samo klinička slika i dobra anamneza, ali za većinu bolesti potrebna je dodatna dijagnostika.

Tako nam u svakodnevnom radu dermatoskopija omogućuje razlikovanje pigmentnih i nepigmentnih promjena na koži te rano otkrivanje raznih tumora na koži. U dermatologiji važnu ulogu u dijagnostici ima i biopsija kože te histološka verifikacija dijagnoze. Od ostalih dijagnostičkih metoda provodi se mikološka i alergološka obrada, brisevi kože i sluznica za mikrobiološku analizu te uzimanje uzoraka s kože i sluznica u dijagnostici raznih spolno prenosivih bolesti.

Liječenje raznih bolesti koje se manifestiraju na koži može biti lokalno, primjenom odgovarajuće kreme, masti ili gela, te sistemsko koje može uključivati razne lijekove: antibiotike, kortikosteroide, retinoide, citostatike i dr. ovisno o tome, naravno, što trebamo liječiti.

Gljivice na koži

Gljivične infekcije kože, vlasišta i noktiju spadaju u najčešće bolesti zbog kojih se ljudi javljaju dermatologu. Smatra se da oko 15% ljudi boluje od gljivične infekcije stopala. Gljivična oboljenja noktiju rastu progresivno s dobi, npr. od 5-10% u dobi od 30 godina do 50-70% nakon šezdesete godine života. Gljive mogu dovesti do infekcije zbog izravnog naseljavanja na kožu i u unutrašnje organe, a jačina infekcije ovisi o imunološkom odgovoru domaćina.

Spomenuta je problematika danas sve izraženija jer se uzimaju sve veće količine antibiotika. Ljudi su zbog napretka medicine i mogućnosti liječenja raznih bolesti u većoj mjeri izloženi imunosupresivnoj terapiji (terapiji koja djeluje na smanjeni imunološki odgovor organizma) te su kod takvih osoba češće gljivične infekcije.

Gljivične infekcije kod djece

U dječjoj dobi relativno često vidljive su gljivične infekcije u vlasištu. Uzročnik je gljiva iz roda Microsporum, najčešće Microsporum canis koja se prenosi s mačke, rjeđe psa. Infekcija se može vidjeti i na goloj koži u obliku crvenih, oštro ograničenih i malo ljuskavih krugova. Može biti jedan ili više njih.

U vlasištu infekcija također može biti samo površinska i ona se kod djeteta vidi kao oštro ograničeno područje s bijelim ljuskicama, a može zahvatiti i dublje slojeve te se u vlasištu pojavljuje crvena uzdignuta oštro ograničena tvorba. Kosa ispadne na tom mjestu, a ponekad se mogu vidjeti i gnojni prištići.

Kako dijagnosticirati takav tip bolesti?

Kako bismo uspješno liječili gljivičnu infekciju, moramo postaviti točnu dijagnozu. Danas se u dijagnostici gljivičnih infekcija koristi WOOD svjetiljka i mikološka obrada.

WOOD svjetiljka fluorescentna je svjetiljka koja obasjava UV svjetlošću valne dužine 360-400 nm. Neke gljive fluoresciriraju točno određenom bojom, npr. već spomenuti Microsporum fluorescira zeleno.

Mikološka obrada jest postupak kojim se uzima materijal s klinički promijenjene kože, noktiju ili vlasišta. Tako uzet materijal gleda se pod mikroskopom odmah po uzimanju i nakon toga se kultivira na hranjivoj podlozi te nakon 14 dana uočavamo točnog uzročnika infekcije. To je jako važno zbog određivanja terapije kako bi ona bila usmjerena ciljano na uzročnika čime je i rezultat liječenja siguran i uspješan.

Wood svjetiljka

Kosa i bolesti kose

Dermatolozi često raspravljaju o bolestima kose. U današnje vrijeme pandemije mnogi ljudi koji su preboljeli COVID-19 žale se na pojačano ispadanje kose. Znamo da kosa može ispadati zbog raznih razloga. Manjem broju bolesnika možemo uspješno pomoći u liječenju problema kose i vlasišta. U nekim bolestima kose i vlasišta rezultati su u liječenju skromniji. U liječenju je važan i poseban psihološki pristup i veliko uzajamno povjerenje.

Simptomatsko ispadanje kose

Ovaj oblik ispadanja javlja se obično 2-3 mjeseca nakon što je organizam bio pogođen nekim uzrokom (noksom). To mogu biti hormonalna ispadanja, ispadanja kao posljedica uzimanja nekih lijekova, infekcije u organizmu pa u tu skupinu pripada i ispadanje nakon preboljele bolesti COVID-19.

Ispadanje najčešće traje nekoliko mjeseci nakon čega prestaje i kosa se polako oporavi. Liječenje je najčešće lokalno minoksidilom, lokalnim kortikosteroidima nakon čega dođe do porasta kose, a uspjeh liječenja ovisi o tome jesmo li uspjeli prepoznati uzrok ispadanja.

Muška ćelavost

To je najčešći oblik gubitka kose kod muškaraca. Razvija se do pedesete godine života. Počinje u frontalnom dijelu vlasišta. Bolest je nasljedna, a za razvoj bolesti važan je utjecaj muških spolnih hormona. Liječi se lokalnom primjenom minoksidila ili sistemnom primjenom finasterida. Liječenje traje godinama, a najuspješnije je presađivanje kose.

Ženski tip ćelavosti

Kod žena također može doći do gubitka kose, prorjeđivanja kose i govorimo o ženskom tipu ćelavosti koja se javlja obično u menopauzi i započinje na tjemenu. Ponekad je nedostatak kose u toj mjeri izražen da je ženama teško frizurom kamuflirati nedostatak.

U liječenju se koristi minoksidil, kortikosteroidni losioni s dodatkom hormona (estrogena, progesterona), a mogu se koristiti i sistemni inhibitori djelovanja muških spolnih hormona.

Alopecia areata (ispadanje kose u kružnim žarištima)

U navedenu poremećaju dolazi do naglog ispadanja kose na kružnim žarištima. Kosa može ispasti na jednom ili više mjesta. Osim vlasišta alopecia areata može se vidjeti i na drugim, dlakom obraslim područjima kao što je npr. kod muškaraca brada. Razlog takvih promjena obično su neke infekcije u organizmu, a uzrok mogu biti i autoimune bolesti.

Uvijek je važno detektirati uzrok nastanka poremećaja i liječiti ga te na taj način lakše potaknuti rast kose. Lokalno u žarišta primjenjujemo kortikosteroidne pripravke, minoksidil, imunomodulatore, a ponekad je liječenje  i sistemsko s imunomodulatorima i kortikosteroidima.

Što je to prhut?

Prhut gotovo većina ljudi poznaje iz vlastitog iskustva. Javlja se obično od puberteta i nestaje iza pedesete godine života. U blagom obliku prhut ne smatramo bolešću: dovoljna je primjena odgovarajućih šampona i taj se problem može uspješno držati pod kontrolom.

Ako su promjene izraženije uz crvenilo vlasišta te svrbež, govorimo o seboroičnom dermatitisu koji kod nekih osoba može biti izražen do te mjere da je potrebno isključiti psorijazu vlasišta. U takvim slučajevima osim šampona koriste se i neka sredstva za skidanje ljusaka te lokalni kortikosteroidni pripravci kako bi se tegobe smanjile.

Alopecia areata

Najčešće bolesti na koži koje vidimo u dječje doba

Seboroični dermatitis kod beba

U dojenačkoj dobi do navršenog trećeg mjeseca života kod neke djece primjećujemo bjelkaste i žućkaste ljuske na glavici, a kod nekih dolazi i do razvoja tjemenice (debljih i većih naslaga ljusaka na tjemenu). Nakon skidanja ljusaka koža je ispod crvena. Promjene mogu biti i u području obrva, na licu, oko usta, iza uški, a mogu se vidjeti i na prsnom košu i gornjem dijelu leđa.

Smatra se da su promjene posljedica hormona koji su od majke preko posteljice preneseni u krv dojenčeta te da ti hormoni potiču lojnice na djelovanje i nastanak opisanih promjena. Iščezavanjem hormona iz cirkulacije dojenčeta tijekom prvih mjeseci života dolazi i do smirivanja promjena na koži i mirovanja lojnica do puberteta.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a u terapiji se koriste specijalne pjene za pranje kojima se uspješno skidaju ljuske. Lokalno se primjenjuju tijekom vrlo kratkog vremena razblaženi kortikosteroidni pripravci i kreme kojima djelujemo na gljivice (antimikotici) koje na tim područjima potiču upalu.

Pelenski dermatitis

Kod djece između devetoga i dvanaestoga mjeseca života najčešće se pojavljuju promjene u pelenskoj regiji u vidu crvenila. Ponekad se vide i mali gnojni prištići, ljuskanje kože rubno, vlaženje kože pa čak i ranice. Takve promjene mogu se vidjeti i kod djece sa seboroičnim dermatitisom. Razlog takvih promjena jesu vlažni i topli okoliš, djelovanje urina i stolice na kožu te nastanak iritacije.

Upalu kože pospješuje gljiva iz roda Candida albicans. Djeca na majčinu mlijeku rjeđe imaju takve promjene. Kod nekih se zapaža pogoršanje u pelenskoj regiji tijekom nicanja zubi ili prelaskom na mješovitu prehranu koja je obično iza navršenoga šestog mjeseca života.

Liječenje promjena sastoji se u češćem mijenjanju pelena te izbjegavanju vlažnih maramica u čišćenju kože te regije. Preporuča se pranje tog područja vodom i blagim sindet sapunima. Ponekad se moraju primijeniti uz neutralne kreme za njegu i blage kortsikosteroidne, antibiotske i antimikotične kreme.

Gotovo 2/3 djece razvije taj oblik dermatitisa.

Pelenski dermatitis može se razviti i kod odraslih, osobito starijih ljudi, koji moraju nositi pelene. Njega i liječenje takvog područja isti su kao i kod djece.

Rodin ugriz kod djece – opasnost ili prolazna promjena na koži?

Riječ je o proširenju malih krvnih žilica – kapilara (vaskularna promjena) koja je prisutna kod rođenja. Očituje se ružičastim ili svjetlocrvenim makulama koje mogu biti različite veličine i zauzimati različito velika područja. Promjene se jače zacrvene kada dijete plače, a uočava se jer je koža djeteta tanka.

Najčešće se promjene vide kod beba na vratu i naziva se „rodin ugriz“ kojim se u narodu aludira na biljeg rode koja je donijela dijete. U 70-80% takve promjene spontano nestanu u dobi do godinu dana djeteta.

Pelenski dermatitis

Najčešće virusne izrasline na koži i način liječenja

Moluske – oblik virusnih bradavica

Riječ je o virusnim bradavicama koje uzrokuje pox virus. Najčešće se javljaju kod djece koja imaju suhu kožu, atopijski dermatitis i obično do pete godine života.

Klinički izgledaju poput malih voštanih bradavičastih promjena koje su u sredini udubljene. Obično ih ima više: najviše na rukama, na trupu, ali i po nogama. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike. Dio moluski spontano prođe i nije potrebno liječenje. Međutim češće se moluske ipak moraju uklanjati, osobito kod djece s atopijskim dermatitisom jer ih te promjene svrbe i mogu se dodatno inficirati.

Najčešće se moluske uklanjaju kohleom. Nakon apliciranja lokalne anestetske kreme na mjesto bradavica vrlo se lako i bezbolno uklanjaju. Primjena lokalnog anestetika važna je kako se dijete ne bi traumatiziralo jer je mogućnost ponovnog izbijanja moluski velika te bi ponovni dolazak djeteta na taj zahvat bio nevoljko prihvaćen.

Osim navedene ekskohleacije moluske možemo tretirati i krioterapijom – odnosno primjenom tekućeg dušika na same bradavice. Takvu terapiju potrebno je ponekad nekoliko puta ponoviti.

Virusne bradavice – veruke

Riječ je bradavičastim promjenama koje se mogu pojaviti bilo gdje na tijelu. Uzrokuje ih HPV virus. Bradavice mogu biti različitih oblika i javiti se ne samo kod djece, nego i kod odraslih. Mogu biti uzdignute iznad razine kože, ravne, veličine do nekoliko mm (plane), zatim tanke i izduljene (filiformne) te obične bradavice (vulgares) te na stopalima (plantarne) koje znaju biti bolne i predstavljati problem kod hodanja i trčanja.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a u terapiji se najčešće koristi krioterapija tekućim dušikom. Ponekad ljudi primjenjuju i razne lokalne biljne pripravke, ali primjenjuju se i otopine s 5-flurouracilom i salicilnom kiselinom. Ponekad se provode ekskohleacije (kiretaže) kao i premazivanje 10-20% Podophilinom – citotoksičnim sredstvom. Unatoč primjeni i mogućnosti liječenja raznim sredstvima ponekad bradavice i spontano iščeznu.

Krioterapija – terapija tekućim dušikom

Riječ je o terapiji pothlađivanjem ili smrzavanjem određenih promjena na koži. Tekući dušik ukapljeni je plin koji se drži u posebnim spremnicima i hlapljenjem razvija temperaturu od -178 C°. Vrijeme aplikacije tekućeg dušika određene promjene na koži traje nekoliko sekundi. Nakon nekoliko dana na tom mjestu može se pojaviti mjehurić i zajedno s njim izljušti se i promjena koju smo tretirali.

Najčešće tekući dušik koristimo u liječenju raznih vrsta bradavica na koži (običnih virusnih bradavica, moluski, spolno prenosivih bradavica, seborejičkih bradavica, aktiničkih keratoza, površinskih oblika bazocelularnog karcinoma, keloida, dermatofibroma). Terapija se ponavlja za 2-3 tjedna ako je potrebno, ovisno o reakciji i vrsti promjene na koži koju smo tretirali.

Krioterapija