Poliklinika binova logo



Stres: zvono za uzbunu

Stres je složena psihološka i fiziološka reakcija organizma na stresor. Stresor je svaki unutarnji ili vanjski podražaj, događaj ili situacija koja može dovesti do poremećaja u svakodnevnom funkcioniranju. Također, moguće je da dođe do iscrpljenja i sloma prilagodbenih kapaciteta neke osobe, a kod nekih pojedinaca s vremenom uzrokovati i dugotrajne posljedica te psihotraumatizaciju.

Što je stres i kako se suočiti s njim?

Način suočavanja sa stresom je rezultat međudjelovanja osobina ličnosti neke osobe i karakteristika stresora. Percepcija stresne situacije ovisi i o pojedincima, što je recimo za neke ljude stresna situacija, dok za druge to ne mora biti slučaj.

Reakcija na stres ne mora uvijek biti negativna. Stres koji ne nadvladava prilagodbene kapacitete može imati učinak „cjepiva“, tj. povećavati kapacitet za prihvaćanje i toleranciju budućih sličnih događaja. Međutim, ekscesivan stres može preplaviti kompenzacijske mehanizme i uzrokovati iscrpljenje s pojavom simptoma.

Kako stres utječe na zdravlje?

Reakcija na stres mogu biti različite, a najčešći simptomi stresa su:

  • emocionalne prirode (neraspoloženost, pesimizam, razdražljivost, iritabilnost, nemogućnost opuštanja, napetost, nemogućnost postizanja zadovoljstva ili ugode, plačljivost, pretjerana zabrinutost, tuga),
  • kognitivne prirode (poteškoće sa pamćenjem, smanjena koncentracija, zbunjenost),
  • tjelesne prirode (trzanje na svaki zvuk, glavobolja, učestalo mokrenje, učestalije stolice, bolovi u trbuhu, pojačano znojenje, lupanje srca, bol u prsima, drhtanje),
  • nesanica,
  • smanjen ili pojačan apetit (prejedanje).

Navedene tegobe mogu dovesti do teškoća u radnom i socijalnom funkcioniranju tj. reduciraju se kontakti sa bližnjima, izbjegava društvo, otežano se komunicira s okolinom, teže ili uz napor se obavljaju svakodnevne aktivnosti.

Stres može potaknuti ili potencirati razvoj praktički bilo kojeg psihičkog poremećaja, a za koji netko ima određene predispozicije.

Ipak, u užem smislu stresom uzrokovani poremećaji prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti odnose se na:

  • Akutnu reakciju na stres (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti šifriran pod F 43.0)
  • Poremećaj prilagodbe (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti šifriran pod F43.2)
  • Posttraumatski stresni poremećaj (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti šifriran pod F 43.1)

Akutna reakcija na stres je prolazni poremećaj znatne jačine koji se javlja kao reakcija na izniman fizički ili psihički stres. Stresor može biti preplavljujuće traumatsko iskustvo, koje uključuje ozbiljnu prijetnju sigurnosti ili fizičkoj cjelovitosti osobe ili voljene osobe ili neuobičajeno nagla i zastrašujuća promjena socijalne pozicije i/ili načina života kao što su pr. prirodne katastrofe i sl. Karakterizira ga stanje zgranutosti, određeni stupanj suženja svijesti i pažnje, nesposobnost shvaćanja i dezorijentacije uz obično prisutne vegetativne znakove panične anksioznosti kao što je ubrzano lupanje srca znojenje i crvenilo. Simptomi se obično pojavljuju nekoliko minuta nakon djelovanja stresora te obično nestaju za 2-3 dana, maksimalno trajanje je do 4 tjedna.

Poremećaj prilagodbe je stanje subjektivnog distresa i emocionalnog poremećaja koja obično remete socijalno funkcioniranje i postignuće, a nastaju u razdoblju prilagodbe na značajnu životnu promjenu ili su posljedica stresnog životnog događaja. Karakteriziraju ga depresivno raspoloženje, anksioznost i zabrinutost te mješavina navedenoga uz doživljaj nesposobnosti svladavanja zadataka, planiranja budućnosti, te određeni stupanj nesposobnosti u izvršavanju svakidašnjih poslova. Početak je unutar mjesec dana od zbivanja stresnog događaja ili životnih promjena, a trajanje simptoma ne prelazi šest mjeseci.

Posttraumatski stres

Posttraumatski stresni poremećaj je odgođeni ili produljeni odgovor na intenzivnu stresogenu/traumatsku situaciju iznimno jake ugroženosti ili katastrofične prirode. Karakteriziraju ju tri glavne skupine simptoma; ponovno proživljavanje traumatske situacije kroz nametajuća sjećanja ili snove, izbjegavanje situaciju koji mogu podsjećati na traumu, te trajna pojačana pobuđenost živčanog sustava u smislu nesanice, napetosti, pretjerane reakcije prestrašenosti i sl..

Stres može potaknuti ponovno javljanje bilo kojeg psihičkog poremećaja od kojega se osoba prethodno liječila, a nalazila se u stanju tzv. remisije ili razdoblja bez simptoma. Pojava prethodno liječenog poremećaja ili ekspresija poremećaja kojeg do tada osoba nije iskusila ovisi i intenzitet stresa i njegovim drugim karakteristikama. Također o pojavi simptomatologije ovisi i količina dostupne podrške koju osoba može naći u okolini (prijatelji, obitelj i rodbina s kojom može podijeliti neku stresnu situaciju), te drugih faktora kao uvjeta stanovanja, životni stil, ekonomski čimbenici, crte ličnosti, prethodna slična iskustva itd.

Stres u trudnoći

Stres u trudnoći česta je pojava kod mnogih budućih majki. Trudnoća može biti vrlo stresna, čak i stresnija od samog poroda. Taj stres povezan je s velikim promjenama koje posljedično uzrokuju i značajne emotivne turbulencije. Uslijed takve stresne situacije, nadbubrežna žlijezda i hipofiza izlučuju hormone, a neki od tih hormona (primjerice kortizol) imaju sposobnost prijeći barijeru posteljice između majke i djeteta. Nadalje, istraživanja koja su se bavila pitanjem kako stres utječe na trudnoću pokazuju kako je riječ o izrazito negativnoj pojavi koja može negativno utjecati na razvoj djetetovog mozga. U djetetovom životu može doći do raznih emocionalnih problema, poremećaja motoričke koordinacije, poremećaja u ponašanju i zakašnjelog razumijevanja jezika. Uz to, stres u trudnoći u nekim slučajevima dovodi do prijevremenog porođaja i male težine djeteta pri porodu. 

Osim na dijete, stres može utjecati i na zdravlje trudnica kod kojih je zamijećeno produljeno trajanje trudničkih „simptoma“ poput: mučnina, nesanice i glavobolja, a stres povećava šanse da porod bude dulji i bolniji. U najtežim slučajevima stres može uzrokovati i pobačaj, stoga je od krucijalne važnosti savladati metode nošenja sa stresom te po potrebi potražiti i stručnu pomoć kako bi se zaštitilo zdravlje majke i njenog budućeg djeteta.

Emotivni stres

Emotivni, tj. emocionalni stres opisujemo kao dugotrajnu emocionalnu napetost uslijed negativnih emocija. Karakteriziraju ga sljedeći simptomi: ljutnja, tuga, anksioznost, česte glavobolje, mišićna napetost, umor i smanjena koncentracija. Usko su povezani i stres i nesanica, kao i stres i depresija. Emotivni stres ozbiljan je problem jer utječe na srce i dovodi do učestalog povećavanja krvnog tlaka, što pogoduje razvoju određenih srčanih bolesti te značajno povećava rizik od srčanog udara. Uz ubrzane otkucaje srca i ubrzano disanje, emotivni stres uzrokuje i probavne smetnje i promjene na koži (npr. vitiligo, akne, osip).

Budući da je emotivni stres često neizbježan, bitno je naučiti ovladati njime. Ključ za upravljanje stresom je naučiti prilagoditi emocionalne reakcije kako one ne bi uzrokovale negativne stresne efekte. Postoje mnoge metode za oslobađanje od stresa. Bilo da je riječ o metodi vizualizacije, vježbama dubokog disanja ili drugoj metodi prema preporuci psihologa, sve one imaju isti cilj: bolje nošenje sa stresom i ovladavanje njime.

Kako pobijediti stres?

Metode samopomoći mogu biti blagotvorne te spriječiti ili ublažiti progresiju tegoba uzrokovanih stresom. Preporuča se prije svega pojačati sve oblike tjelesne aktivnosti, a povoljno djeluju i aktivnosti u prirodi kao što su planinarenje. Pravilna prehrana je vrlo bitan čimbenik s obzorom da tijekom stresnih situacija osoba ili gubi apetit ili je apetit pojačan te pojačano unosi nezdravu, kalorijama i ugljikohidratima bogatu hranu. Glazba je jedno od moćnijih sredstava mijenjanja kemije mozga te se pokazala blagotvorna u stresnim situacijama. Također prakticiranje meditacije, duhovnost te pribjegavanje humoru kao zrelom mehanizmu nošenja sa stresom pokazalo je svoju učinkovitost. Bitno je i održavanje socijalnih kontakata, odvajanje vremena za odmor i hobije te smanjeno izlaganje informacijama koje donose nemir i nesigurnost. Stručnu pomoć treba potražiti kada metode samopomoći nisu dovoljne kako bi se ublažili i nestali simptomi prouzrokovani prolongiranim ili intenzivnim stresnim situacijama. Odlaganje odluke o traženju stručne pomoći može dovesti do daljnjeg intenziviranja simptomatologije, progresije poremećaja i kronifikacije što je zahtjevnije liječiti.

Autor: Silvija Topić Lukačević, dr.med.spec. psihijatrije, univ.mag.psih.

Dermatologija

Interna medicina

Psihijatrija