Poliklinika binova logo

KRONIČNE RANE

Kronična rana, kao i cirkulatorni problemi, predstavljaju glavne uzroke oboljenja kod starije populacije. Pronalaženje djelotvorne terapije značajan je izazov već dulji niz godina. Osnovni i željeni cilj liječenja jest cijeljenje rana i sprječavanje njihova ponovnog nastanka. Kronične rane bolesniku uzrokuju i značajne emotivne i psihološke probleme, stoga je važno potražiti stručnu liječničku pomoć. Većina kroničnih rana može se svrstati u tri kategorije: venski ulkus, dijabetičko stopalo i dekubitus.

Problemi cirkulacije i proširene vene (varikoziteti)

Problemi cirkulacije u nogama ili kronična venska insuficijencija vrlo su učestali i u jednom od svojih oblika zahvaćaju gotovo 13% odrasle populacije. Razlikujemo šest stupnjeva ove bolesti. U nultom stupnju na koži nema vidljivih promjena venske bolesti, ali se osobe koje imaju te tegobe žale na osjećaj težine, umora i bolova u nogama.

U prvom stupnju bolesti vidimo na koži kapilare (teleangiektazije) i manje vene. U drugom stupnju vidljive su izraženije proširene površne vene (varikoziteti) na nogama. Kako bolest napreduje, tako su i simptomi jači te u sljedećem (trećem) stupnju vidimo i oticanje nogu, osobito u području oko gležnjeva.

Nadalje kod bolesnika s kroničnom venskom insuficijencijom vidimo na koži potkoljenica tamnije smeđe promjene, ponekad upalne promjene (crvenilo, mjehuriće) uz subjektivan osjećaj svrbeža. Kako bolest napreduje, u završnoj fazi uočavamo kroničnu ranu ili ulkus koja teško cijeli, a ponekad i ne zacjeljuje.

Dijagnoza kronične venske insuficijencije ili cirkulatornih problema postavlja se na temelju anamneze, podataka koje iznosi sam bolesnik o subjektivnim tegobama (bolovima, grčevima u nogama noću, umornim i teškim nogama…), kliničke slike, dopplera vena (ultrazvučnog pregleda venske cirkulacije obje noge).

Kronične rane ne moraju biti uvijek uzrokovane venskom insuficijencijom. Razlog nastanka kroničnih rana može biti i arterijska insuficijencija, zatim šećerna bolest (diabetes mellitus), osobito kod bolesnika koji imaju nereguliran šećer te kao posljedicu toga oštećenja na krvnim žilama i perifernim živcima. Kod takvih tegoba rana nastaje obično na stopalu te teško cijeli pa tada govorimo o dijabetičkom stopalu.

Proširene vene

Liječenje kroničnih rana (ulkusa)

U liječenju kroničnih rana važno je napomenuti da ne liječimo samo ranu, nego moramo liječiti prateće bolesti i stanja koja otežavaju cijeljenje. Tako je važno regulirati šećernu bolest, visoki krvni tlak, smanjiti oticanje nogu. Kod bolesnika s kroničnom venskom insuficijencijom važno je pravilno i redovito nošenje kompresivnih zavoja ili elastičnih kompresivnih čarapa te smanjenje prekomjerne tjelesne težine.

Kompresivni zavoji ili čarape nose se tijekom dana, a prije samog početka nošenja važno je odrediti stupanj kompresije te uzimanje mjere noge bolesnika. Na taj način bolesnik ima individualan pristup i adekvatnu terapiju. Time se smanjuje oticanje nogu (edem) i bolnost kao jedan od najčešćih i najvećih bolesnikovih problema.

Temeljito pranje i kupke imaju jedno od ključnih mjesta u lokalnoj terapiji kroničnih rana. Za toaletu rane najčešće se koristi fiziološka otopina kojom se uspješno čisti i ispire ulkus. Prilikom čišćenja rane ne preporučuje se korištenje agresivnih sredstava poput hidrogena jer se na taj način oštećuju granulacije (mlado zdravo tkivo) od kojeg rana cijeli.

Danas se u liječenju kroničnih rana primjenjuje princip vlažnog cijeljenja rana i za to se koriste razni oblozi koji stvaraju „vlažne uvjete“ i to predstavlja standard u liječenju kroničnih rana. Ovisno o tome kakva je rana, tj. u kojoj je fazi cijeljenja, primjenjuje se odgovarajući oblog. Rane koje su inficirane previjaju se oblozima s dodatkom srebra koje djeluje protuupalno i „štite ranu od bakterija“.

Važno je napomenuti da nema sterilne rane i da su na svakoj rani neke bakterije koje zapravo „štite“ tu ranu od drugih bakterija koje mogu uzrokovati infekciju. Kada se bolesnik žali na bolove u području rane, vidimo njeno povećanje, crvenilo na okolnoj koži i neugodan miris same rane. Tada je važno pravilno uzeti bris rane i provesti ciljanu antibiotsku terapiju.

Primjena obloga u liječenju rana značajno je poboljšala kvalitetu života bolesnika. Liječenje kroničnih rana složen je i dugotrajan proces. Važan je timski pristup u liječenju takvih bolesnika koji, osim specijalista dermatologa, ponekad uključuje specijalista kirurga te internista, a vrlo je važan dio tima medicinska sestra i redovita dobra toaleta kao i previjanje rane. Jedino tako neće izostati željeni rezultat, a to je zacijeljena rana.

ulkus

Dekubitus

Dekubitus nastaje kao posljedica dugotrajnog pritiska koji dovodi do oštećenja kože i mekih tkiva. Rezultat je toga rana (dekubitus) koji je najčešće u području lopatica, peta i donjeg dijela leđa. Na tim su mjestima koštana izbočenja te jači pritisak na meka tkiva iznad njih dovodi prvo do crvenila kože, a potom i oštećenja koje je u početku površinsko i plitko, a s vremenom se produbljuje ako se adekvatno ne liječi.

Dekubitus se razvija kod osoba koje dugo leže, koji su nepokretni te koji ne osjećaju bol.

Kako pomoći bolesniku s dekubitusom?

Kod bolesnika s dekubitusom važne su antidekubitalne mjere koje uključuju: periodično okretanje bolesnika u krevetu, korištenje antidekubitalnih madraca te liječenje dekubitusa oblozima po principu vlažnog cijeljenja rana. Oblozi koji se primjenjuju ovise o stupnju oštećenja i izgledu rane, prisutnosti infekcije te izgledu i stanju okolne kože.

Ako se u dnu rane primijete žućkaste naslage, tada govorimo o fibrinu na rani. Riječ je o odumrlu tkivu koje je važno očistiti s rane, a u tome pomažu gelovi za rane koji se stavljaju izravno na nju, a preko njih specijalni oblozi. Takvi gelovi rade debridman rane (čišćenje) kako bi ubrzali pojavu zdravog tkiva (granulaciju) i time cijeljenje rane.

Važna je redovita njega bolesnika, a posebna pozornost obraća se na njegu kože na lokalitetima pritiska. Ako se primijeti crvenilo na koži, potrebno je pravovremena reakcija kako bi se spriječilo daljnje napredovanje oštećivanja tkiva i progresije bolesti.

Dekubitus

Dijabetičko stopalo

Dijabetičko stopalo spada u kronične rane i jedna je od težih komplikacija šećerne bolesti. Sam pojam dijabetičkog stopala obuhvaća ulkus (ranu), gangrenu, deformitete prstiju i oteklinu stopala. Upravo dijabetičko stopalo odgovorno je za najveći broj amputacija stopala i noge kod dijabetičara.

Ulkus ili rana na stopalu obično nastaje nakon traume koju bolesnik ne mora ni zamijetiti zbog gubitka osjeta boli kao posljedice oštećenja perifernih živaca u tom području. Tako nastaje ulazno mjesto za infekciju i dolazi do pogoršanja bolesti. Kod dijabetičara oštećene su krvne žile i slabija je cirkulacija, što za posljedicu ima lošiju opskrbljenost tkiva kisikom i hranjivim tvarima na krajnjoj periferiji. To je razlog nastanka kroničnih rana na stopalu i njihova teškog zacjeljivanja.

Kako liječiti dijabetičko stopalo?

Kod liječenja dijabetičkog stopala važno je prije svega regulirati šećernu bolest (dijabetes). U liječenju rana na stopalu također se koriste oblozi koji pospješuju cijeljenje po principu vlažnog cijeljenja rane. Ponekad je potrebno i kirurško liječenje u smislu uklanjanja odumrlog tkiva (nekroze) ili primjena antibiotika ovisno o nalazu brisa rane.

Kod takvih bolesnika obavezno je učiniti i rendgen (RTG) stopala kako bi se moglo procijeniti je li infekcija zahvatila i podležeće kosti, a u tom slučaju terapija je samo kirurška, odnosno nažalost amputacija.

dijabetičko stopalo

Sklerozacija kapilara i vena

Sklerozacija je nekirurška metoda liječenja kronične bolesti vena kod koje se sklerozantno sredstvo (korozivna tvar) aplicira u kapilare (teleangiektazije) te u manje ili veće vene. Cilj je takve terapije navedenim sredstvom dovesti do oštećenja ciljane krvne žile kako bi se njezin lumen zatvorio. Sklerozacija kapilara ili manjih vena (venektazija) provodi se uz vizualnu kontrolu, a kod većih vena i zatvaranja njihova lumena sklerozacija se provodi pod kontrolom ultrazvuka.

Prije samog zahvata važan je klinički pregled, detaljna anamneza o eventualnim drugim bolestima, alergijskim reakcijama, lijekovima koje osoba uzima te doppler vena donjih udova kojim se utvrđuje stanje dubinskih i površinskih vena nogu kojim isključujemo duboku vensku trombozu i procjenjujemo najbolji izbor terapije za bolesnika.

Ova metoda osim u estetske svrhe važna je i u medicinskom aspektu. Naime, nakon tretmana pacijent se osjeća znatno bolje. Osjećaj težine i bolova u nogama više nije prisutan te je time zadovoljstvo pacijenta još i veće.

Kako se pripremiti za sklerozaciju kapilara i vena?

Sama sklerozacija jest postupak koji ne zahtijeva neku specijalnu pripremu. Važno je pet dana prije i dva dana nakon sklerozacije ne uzimati lijekove koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu. Preporuča se ne uzimati alkoholna pića neposredno prije i nakon sklerozacije.

Nakon zahvata na noge se stavljaju elastični kompresivni zavoji ili elastične kompresivne čarape koje je potrebno nositi tijekom dana, a važno je da se stavljaju ujutro prije ustajanja iz kreveta. Nakon samog zahvata također se preporuča prošetati pola sata.

Sklerozacija je elegantna metoda kojom se lijepo uklanjaju površinske manje krvne žile i ne zahtijeva ni lokalnu ni opću anesteziju.

Sklerozacija kapilara i vena