Poliklinika binova logo



PTSP – Posttraumatski stresni poremećaj

PTSP se pojavljuje kao odgođeni ili produljeni odgovor na stresogeni događaj ili situaciju (kraćeg ili duljeg trajanja), iznimno jake ugroženosti ili katastrofične prirode (ekstremno traumatsko iskustvo) koja može izazvati sveprožimajuću uznemirenost kod gotovo svake osobe (npr. prirodne katastrofe, borbe, teške nesreće, nazočnosti nasilnoj smrti drugih osoba, kod žrtava mučenja, terorizma, silovanja i drugih zločina).

Traumatsko iskustvo je iskustvo izvan uobičajenoga, odnosno iskustvo ugroženosti vlastitog ili tuđeg života praćeno bespomoćnošću i užasom.

Simptomi u PTSP-u mogu biti akutni (trajati manje od 3 mj.) ili kronični (traju 3 mj. i više).

Posttraumatski stresni poremećaj samo je jedan od sindroma koji mogu biti posljedica psihičke traumatizacije. Najčešće se veže uz rat no jednako tako javlja se u mirnodopskim situacijama kod npr. prirodnih katastrofa, prometnih i drugih nesreća, raznih vrsta nasilja i slično.

Koji su uzroci PTSP-a i kako ga prepoznati?

Traumatsko iskustvo tj. stresogeni događaj iznimno jake ugroženosti ili katastrofične prirode je stresor posebne kategorije koji izaziva uznemirenost kod gotovo svakoga i predstavlja uvjet (conditio sine qua non) za postavljanje dijagnoze PTSP-a.

Smatra se da su simptomi PTSP-a rezultat stresom induciranih promjena u neurobiološkim sustavima i/ili neadekvatne adaptacije neurobioloških sustava na izloženost jakom stresu. Dakle PTSP je uzrokovan složenim poremećajima koji obuhvaćaju psihološku neravnotežu i neurofiziološku disregulaciju, što rezultira poremećajima na planu ponašanja te oštećenju osnove čovjekovog postojanja, odnosno relacije s drugima osobama i svijetom oko sebe.

Kod patološke posttraumatske reakcije nalazimo neurohormonalnu disregulaciju i disregulaciju neurotransmiterskog sustava. Na neurofiziološkom planu dolazi do poremećaja u procesu memoriranja, disocijacija radi prejakog emocionalnog naboja „amigdalnog pamćenja” i neuspješnog procesiranja u hipokampusu.

Na psihološkom planu patološka posttraumatska reakcija predstavlja razbijanje bazičnih pretpostavki i narcističku povredu.

Rizični čimbenici za razvoj PTSP-a su:

  • ranije postojeći psihijatrijski poremećaj
  • obiteljska povijest poremećaja
  • trauma u djetinjstvu

Spektar posttraumatskih reakcija i poremećaja:

  • Normalna reakcija na traumu
  • Psihička iscrpljenost
  • Akutna reakcija na stres
  • Akutni PTSP
  • Parcijalni PTSP
  • PTSP
  • Trajne promjene osobnosti / Kompleksni PTSP
  • PTSP psihoza
  • Ostali poremećaji (depresivni poremećaj, napadaji panike itd.)

PTSP simptomi

PTSP sadrži tri skupine simptoma:

Ponovno proživljavanje (ponavljano prisjećanje) u što se ubrajaju:

  • Uznemirujući snovi
  • Psihološko uznemirenje pri podsjećanju na traumu
  • Tjelesni simptomi pri prisjećanju
  • Osjećaj ponavljanja događaja
  • Nametajuća sjećanja događaja (eng. flashback)

Emocionalno umrtvljenje/ukočenost/tupost te izbjegavanje što uključuje:

  • Izbjegavanje podsjetnika traume (mjesta, situacija i ljudi)
  • Izbjegavanje razgovora o traumi
  • Smanjen interes
  • Sužen raspon emocija
  • Nereagiranje na okolinu
  • Anhedonija (smanjena mogućnost uživanja)

Pojačana pobuđenost što sadrži:

  • Smetnje spavanja
  • Smetnje koncentracije
  • Provale bijesa (iritabilnost, razdražljivost)
  • Pojačan oprez
  • Pojačana reakcija na podražaje

Kolika je učestalost PTSP-a u populaciji?

  • PTSP nije rijedak poremećaj (prevalencija je između 1 i 10 % kod opće populacije, a do 70% kod žrtava torture i silovanja)
  • Klinička slika mijenja se s vremenom
  • U 60% slučajeva PTSP se spontano povlači
  • Češći je kod osoba ženskog spola (civilna populacija)
  • Prosječno traje 5 do 7 godina
  • PTSP je spektralni poremećaj što znači da su stupnjevi težine oboljenja različiti

Sindrom je bio opisan u Ilijadi kao i u djelima W. Shakespearea. Također je opisivan nakon I. i II. svjetskog rata pa zaboravljen, da bi u međunarodnu klasifikaciju bolesti bio uvršten tek 1992. godine, a u DSM (dijagnostički i statistički priručnik za mentalne bolesti) tek 1980. godine (nakon Vijetnamskog rata).

Moguće posljedice i tijek bolesti

  • Razvoj depresivnog poremećaja i psihosomatskih oboljenja, trajne promjene osobnosti uslijed traumatizacije
  • Slabija funkcionalnost osobe u obiteljskom okruženju
  • Zakazivanje na radnom mjestu
  • Društvena samoizolacija i marginalizacija
  • Transgeneracijski prijenos traume

Osim o intenzitetu traumatskog događaja i strukturi osobnosti, tijek bolesti je determiniran podrškom obitelji i/ili društva i društvene zajednice te adekvatnosti terapijskih postupaka u odnosu na aktualnu kliničku sliku.

Ispoljavanje PTSP-a ovisi o:

  • Značajkama traumatskog iskustva (teže su posljedice međuljudskog nasilja)
  • Značajkama osobnosti (dob, spol, „coping“ mehanizmi, ranija iskustva)
  • Raspoloživoj socijalnoj podršci (strukturalna, funkcionalna)

Kako izliječiti PTSP?

Liječenje prije svega uključuje psihoterapiju (CBT, EMDR, suport (podrška), grupne terapije), farmakoterapiju (antidepresivi, anksiolitici, hipnotici), a također pomaže i psihoedukacija.

Što se može očekivati u procesu liječenja:

  • Nepovjerljivost prema terapeutu
  • “Zavjet šutnje”
  • Stalno testiranje terapeuta
  • Jake emocionalne reakcije u terapeuta
  • Osjećaj bespomoćnosti terapeuta
  • Dugotrajan proces reintegracije traume

Ishod liječenja osobe koja je razvila kliničku sliku PTSP-a dobrim dijelom ovisi i o:

  • strukturi ličnosti
  • o tome je li u vrijeme nastanka PTSP-a imala strukturiran život i obitelj
  • o pravovremenoj adekvatnoj terapiji i podršci  okoline
  • o vlastitim vrijednosnim kriterijima

Autor: Silvija Topić Lukačević, dr.med.spec. psihijatrije, univ.mag.psih.

Dermatologija

Interna medicina

Psihijatrija