Antidepresivi su skupina lijekova koja djeluje na simptome depresivnog poremećaja. Osim za depresiju, antidepresivi se primjenjuju i u liječenju raznih drugih poremećaja kao što su anksiozni poremećaj, anksiozno-depresivni poremećaj, generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj, razne fobije primjerice socijalna fobija, agorafobija, zatim posttraumatski stresni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, bolni sindromi i sl.
Pojedini simptomi depresije mogu se povezati s deficitima određenih neurotransmitora u mozgu kao što su serotonin, noradrenalin i dopamin. Antidepresivi ovisno o svom mehanizmu djelovanja povećavaju koncentraciju navedenih neurotransmitora u mozgu te time utječu na simptome depresije.
Kako se odabire odgovarajući antidepresiv?
Postoje brojni antidepresivi na tržištu, a odabir antidepresivne terapije ovisi o simptomima koji prevladavaju u kliničkoj slici, popratnim tjelesnim bolestima i drugoj terapiji koju pacijent uzima, njegovom načinu života, kao i liječnikovom kliničkom iskustvu.
Uobičajeni strah od ovisnosti je posve neutemeljen jer ovisnost koja je karakterizirana neizdrživom potrebom, zloupotrebom, te potrebom za sve većim količinama da bi se osigurao isti učinak, nepoznata je kod uzimanja antidepresiva.
Kada možemo očekivati poboljšanje?
Kako bi se postigli prvi terapijski rezultati nakon administracije antidepresiva, lijek je potrebno uzimati kontinuirano nekoliko tjedana. Izostanak brzog terapijskog učinka ne znači da je lijek nedjelotvoran već samo da ga pacijent nije uzimao dovoljno dugo kako bi osjetio njegovo djelovanje. Istraživanja pokazuju kako samo 1 od 3 depresivne osobe reagira na početno antidepresivno liječenje, a samo 2 od 3 depresivne osobe dobro odgovaraju na ponovljeno liječenje. Istraživanja također pokazuju da samo 50% osoba pokazuje potpuno povlačenje simptoma iako se u 80% osoba popravi klinička slika što upućuje na zaključak kako su osim farmakoterapije za poboljšanje kliničke slike bitni i drugi čimbenici tipa ličnost pacijenta, životnog stila, okolišnih, radnih, obiteljskih, socijalnih i drugih uvjeta.
Nakon sto se postigne povlačenje ili značajna redukcije simptoma, uzimanje terapije je potrebno nastaviti nekoliko mjeseci kako bi se spriječili ponovno javljanje simptoma. Cilj nastavka uzimanja terapije unatoč povlačenju simptoma je sprečavanja pojave ili pogoršanja simptoma.
Brojna istraživanja su pokazala da se najbolji rezultati liječenja postižu kombinacijom farmakoterapije i psihoterapije.
Treba naglasiti da je individualno planiranje liječenja te uspostavljanja odnosa povjerenja između pacijenta i terapeuta (terapijski savez) vrlo važan čimbenik u postizanju povoljnog terapijskog odgovora.
Autor: Silvija Topić Lukačević, dr.med.spec. psihijatrije, univ.mag.psih.