Antidepresivi su skupina lijekova različite kemijske strukture i raznovrsnim mehanizmima djelovanja i kliničkim učincima kojima je zajedničko da otklanjaju simptome depresije. To su lijekovi koji kod depresivnih osoba podižu raspoloženje, stimuliraju, energiziraju i poboljšavaju hedonistički potencijal (sposobnost radovanja životu). Osim za depresiju, antidepresivi se primjenjuju i u liječenju raznih drugih poremećaja, prvenstveno u liječenju anksioznih poremećaja (generalizirani anksiozni poremećaj, socijalna fobija, panični poremećaj, agorafobija i različiti fobični poremećaj, te opsesivno-kompulzivni poremećaj), neki antidepresivi iskazuju sedirajući učinak (mogu biti dobri za spavanje), nekim antidepresivima pripisuje se analgetski učinak te se koriste u ublažavanju i otklanjanju akutnih i kroničnih bolnih sindroma, a novija istraživanja pokazuju da neki antidepresivi mogu imati kardioprotektivni učinak i imunomodulacijski učinak.
Pojedini simptomi depresije mogu se povezati s deficitima određenih neurotransmitora u mozgu kao što su serotonin, noradrenalin i dopamin. Antidepresivi ovisno o svom mehanizmu djelovanja povećavaju koncentraciju navedenih neurotransmitera u mozgu te time utječu na simptome depresije.
Vrste antidepresiva
Postoji nekoliko različitih vrsta antidepresiva koji se koriste u liječenju depresije i drugih mentalnih poremećaja. Evo nekoliko glavnih kategorija antidepresiva:
- Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI): Ovo je najčešće propisivana vrsta antidepresiva. Odlikuju se boljom podnošljivošću nego neke starije generacije antidepresiva, te su zahvaljujući visokoj učinkovitosti i dobroj podnošljivosti antidepresivi prve linije i prvog izbora. Uključuju kemijski različite antidepresive kao što su fluvoksamin, fluoksetin, sertralin, citalopram, escitalopram i paroksetin. Između ovih lijekova postoje određene male razlike, koje mogu biti od značajne kliničke važnosti.
- Selektivni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina i serotonina (SNRI): Radi se o antidepresivima velike djelotvornosti i dobre podnošljivosti, s obzirom da djeluju na 2 neurotransmitera – serotonin i noradrenalin. Ova klasa uključuje lijekove poput venlafaksina i duloksetina. Duloksetin se posebice preporučuje u depresiji s izraženim bolnim sindromom.
- Triciklički antidepresivi (TCA): Triciklički antidepresivi, poput amitriptilina i nortriptilina, su starija generacija antidepresiva i danas se u kliničkoj praksi koriste rijetko zbog izraženih nuspojava.
- Od ostalih skupina koji se koriste u svakodnevnoj kliničkoj praksi treba spomenuti inhibitore ponovne pohrane noradrenalina i dopamina (bupropion), dualne serotoninske antidepresive (trazodon), noradrenergične i specifične serotoninske antidepresive (mirtazapin), pojačivače ponovne pohrane serotonina (tianeptin), te antidepresivne multimodalnog djelovanja (vortioksetin).
- Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI) danas se koriste iznimno rijetko zbog potencijalno opasnih nuspojava
Važno je napomenuti da odabir određenog antidepresiva ovisi o individualnim potrebama pacijenta, izraženosti simptoma i drugim faktorima. Liječnik će obaviti detaljnu procjenu prije propisivanja određenog lijeka. Također je važno da pacijenti koji boluju od depresivnog poremećaja surađuju sa svojim liječnicima (primjerice redovito uzimanje preporučene terapije) kako bi pravilno upravljali svojim tretmanom. U načelu se može reći da se mnogo bolji terapijski učinak postiže ako se s liječenjem započne u što ranijoj fazi bolesti.
Kako se odabire odgovarajući antidepresiv?
Postoje brojni antidepresivi na tržištu, a odabir antidepresivne terapije ovisi o simptomima koji prevladavaju u kliničkoj slici, popratnim tjelesnim bolestima i drugoj terapiji koju pacijent uzima, njegovom načinu života, kao i liječnikovom kliničkom iskustvu.
Uobičajeni strah od ovisnosti je posve neutemeljen jer ovisnost koja je karakterizirana neizdrživom potrebom, zloupotrebom, te potrebom za sve većim količinama da bi se osigurao isti učinak, ne nalazimo je kod lijekova iz skupine antidepresiva.
Kada možemo očekivati poboljšanje?
Kako bi se postigli prvi terapijski rezultati nakon propisivanja antidepresiva, lijek je potrebno uzimati kontinuirano nekoliko tjedana (preporučuje se 3-4 tjedna). Izostanak brzog terapijskog učinka ne znači da je lijek nedjelotvoran već samo da ga pacijent nije uzimao dovoljno dugo kako bi osjetio njegovo djelovanje. Osim farmakoterapije, za poboljšanje kliničke slike bitni i drugi čimbenici kao što su sama ličnost pacijenta, životni stil, radni, obiteljski i socijalni kontekst koji je za svaku osobu jedinstven.
Nakon sto se postigne povlačenje ili značajna redukcije simptoma, uzimanje terapije je potrebno nastaviti nekoliko mjeseci kako bi se spriječili ponovno javljanje simptoma. Cilj nastavka uzimanja terapije unatoč povlačenju simptoma je sprečavanja pojave ili pogoršanja simptoma.
Brojna istraživanja su pokazala da se najbolji rezultati liječenja postižu kombinacijom farmakoterapije i psihoterapije.
Treba naglasiti da je individualno planiranje liječenja te uspostavljanja odnosa povjerenja između pacijenta i terapeuta (terapijski savez) vrlo važan čimbenik u postizanju povoljnog terapijskog odgovora.
Život s antidepresivima
Život s antidepresivima može značiti značajno poboljšanje kvalitete života za ljude koji se suočavaju s depresijom i drugim mentalnim poremećajima. Evo nekoliko aspekata života s antidepresivima:
- Poboljšano raspoloženje: antidepresivi su namijenjeni smanjenju simptoma depresije, kao što su tuga, bezvoljnost, osjećaj beskorisnosti i anksioznost. Mnogi ljudi primjećuju poboljšanje svog emocionalnog stanja, što im omogućuje da se osjećaju bolje i funkcioniraju efikasnije u svakodnevnom životu
- Smanjenje anksioznosti: antidepresivi također mogu pomoći u smanjenju simptoma anksioznih poremećaja kao što su opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP), socijalna anksioznost i panični poremećaj. To može rezultirati većom sposobnošću suočavanja s izazovima i društvenim interakcijama
- Bolji san: depresija često utječe na kvalitetu sna, a antidepresivi mogu pomoći u poboljšanju sna i smanjenju nesanice, što doprinosi osjećaju odmornosti i energije
- Veća funkcionalnost: antidepresivi mogu pomoći ljudima da se vrate normalnom svakodnevnom funkcioniranju. To uključuje obavljanje poslovnih obaveza, održavanje odnosa s obitelji i prijateljima te uživanje u aktivnostima koje su nekada osobi pružali zadovoljstvo
- Redoviti konzultacije s liječnikom: život s antidepresivima često uključuje redovite konzultacije s liječnikom ili terapeutom kako bi se pratila učinkovitost lijeka i prilagodila doza prema potrebi. Ovi pregledi pomažu osigurati da se liječenje pravilno upravlja i prilagođava individualnim potrebama (primjerice povećanje, održavanje, smanjivanje ili pak ukidanje psihofarmakološke terapije)
- Svjesnost o nuspojavama: važno je biti svjestan mogućih nuspojava antidepresiva. Nuspojave se razlikuju ovisno o vrsti lijeka, ali mogu uključivati mučninu, suha usta, pospanost, promjene u tjelesnoj težini i seksualne disfunkcije. Nuspojave su najčešći razlog samoinicijativnog prestanka uzimanja preporučene terapije i zbog toga je s liječnikom o tome važno razgovarati ukoliko se pojave jer postoje učinkoviti načini kojima se nuspojave mogu značajno umanjiti
- Individualni odgovor: važno je napomenuti da antidepresivi nisu jednako učinkoviti za svakoga. Ponekad je potrebno isprobati različite vrste ili doze lijekova kako bi se postigao najbolji terapijski rezultat
Život s antidepresivima može donijeti značajno poboljšanje za osobe koje se bore s depresijom i anksioznošću, ali svakako je važno da se koriste pod nadzorom stručnjaka i u skladu s njihovim preporukama kako bi se postigla najbolja terapijska korist i minimalizirale nuspojave.