Poliklinika binova logo



Burnout – sindrom izgaranja

n

Kategorija

Objavljeno

01/11/2023

Osjećate li umor, gubitak motivacije, nezadovoljstvo poslom, pojačane emocionalne reakcije, preopterećenost i pesimizam, možda je vrijeme da se zapitate radi li se o burnout sindromu. Prepoznajte burnout sindrom na vrijeme i prevenirajte potencijalne negativne posljedice po vaše zdravlje!

Burnout sindrom

Burnout sindrom poznat je i pod nazivom sindrom sagorijevanja na poslu. Radi se o sve češćem problemu današnjice. Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila ga je 2022. u priručnik Međunarodne klasifikacije bolesti kao profesionalni fenomen koji je rezultat kroničnog stresa na poslu s kojim se osoba ne suočava na adekvatan i učinkovit način te se može dijagnosticirati kao medicinski poremećaj povezan s poslom koji osoba obavlja. O ozbiljnosti tog fenomena govori i podatak da je Svjetska zdravstvena organizacija prijašnjih godina upozoravala na razmjere sindroma izgaranja prepoznajući stres na poslu svojevrsnom svjetskom epidemijom.

Sam pojam “burnout” nastao je 1970. u Sjedinjenim Američkim Državama kada ga je prvi upotrijebio američki psiholog njemačkog porijekla Herbert Freudenberger kako bi opisao posljedice ozbiljnog stresa u zanimanjima koja su usmjerena pomaganju drugima (npr. doktori, medicinske sestre, tehničari). Zbog velike žrtve koju ta zanimanja podnose, a s ciljem pomoći drugima, dolazi do pojave iscrpljenosti, umora i nemogućnosti nošenja sa stresom. 1982. američka socijalna psihologinja Christina Maslach opisuje sindrom izgaranja kao sindrom emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije I smanjenja osobnog postignuća te govori kako isti nastaje kao odgovor na kronični stres u poslovima vezanim uz neposredni rad s ljudima.

Danas sindrom izgaranja nije više rezerviran za zanimanja koja je 70-ih godina prošlog stoljeća naveo Freudenberger. U današnje vrijeme se od radnika očekuje puno, resursi za obavljanje posla su mali, a rokovi za izvršavanje određenih poslovnih zadaća sve kraći. Nerijetko se događa da osobe provode cijele dane na poslu, preopterećeni te uz visoku razinu odgovornosti. Prostora za kreativnost i slobodu vrlo je malo i zapravo možemo reći da se u navedenim slučajevima sustavno krše ljudska prava. Svi ti navedeni pritisci, uznemiravanja i visoki zahtjevi mogu biti kontinuirani izvor stresa i dovesti do skupa simptoma poznatih kao burnout sindrom ili sindrom sagorijevanja.

Burnout simptomi

Tek početkom ovog stoljeća počeli su se otkrivati i pobliže definirati burnout simptomi. Oni se mogu podijeliti u tri dimenzije: fizička i emocionalna iscrpljenost, cinizam i otuđenost (depersonalizacija) i smanjena profesionalna učinkovitost i manjak postignuća.

Burnout simptomi mogu biti tjelesne, emocionalne i bihevioralne prirode. Simptomi koji se javljaju su: kronični umor, nesanica, poremećaj pažnje, vrtoglavice, glavobolje, dermatološki problemi, pad imuniteta, bolovi u leđima, bolovi u mišićima, anksioznost, depresija, promjene u ponašanju, pesimizam, otuđenost, apatija, manjak samopoštovanja i produktivnosti, osjećaj neuspjeha, odbijanje odgovornosti, odgađanje aktivnosti, osjećaj poraza, ljutnja, strah, krivnja, negativna razmišljanja o sebi, izljevi frustracija, česti sukobi s drugima, gubitak apetita ili prejedanje, smanjena produktivnost i radna učinkovitost.

Burnout sindrom češće se javlja kod mlađih osoba, kao i kod pretjerano odgovornih osoba koje imaju visoka očekivanja u poslu, tj. češći je u poslovima kod kojih je kontrola nad samim poslom niska, a poslovni zahtjevi su neprestano visoki. Kada je riječ o profesijama u kojima se učestalo javlja, govorimo o medicinskim djelatnicima, učiteljima, socijalnim radnicima i menadžerima. Osim u poslu, burnout sindrom može se javiti i kada osoba mora balansirati previše uloga u svakodnevnom životu.

Sindrom izgaranja ne nastaje preko noći već se razvija postepeno. Kako bi navedene simptome povezali uz burnout sindrom, oni moraju trajati barem 14 dana i uzrokovati značajnu patnju uz smanjenu radnu sposobnost. Također, ne smiju se odnositi na drugu dijagnozu ili zlouporabu nekih psihoaktivnih supstanci. Kada sindrom dosegne svoj vrhunac, osoba više nije u mogućnosti funkcionirati na profesionalnoj, ali ni na osobnoj razini.

Emocionalni burnout

Suvremeni užurbani tempo života zahtjeva konstantni visoki stupanj koncentracije, brzih i istančanih reakcija i goleme količine emocionalne snage kako bi se uspješno nosili sa svim izazovima današnjice. Ipak, ponekad se dogodi da nemamo dovoljno snage, što dovodi do osjećaja neuspjeha i stvara dodatni stres, tj. skup nespecifičnih reakcija organizma na štetne faktore iz radnog i životnog okruženja.

Emocionalni stres razlikuje se od „običnog“ stresa. Glavna razlika krije se u duljini i razini stresa. „Obični“ stres je kraćeg trajanja, dok je emocionalni stres negativno emocionalno stanje koje se razvija kroz duže vrijeme i može izazvati emocionalni burnout te dovesti čak i do fizičkih oboljenja. Dok za stres vežemo obilježja kao što su: preveliki angažman, hiperaktivnost, jako naglašene emocije, manjak energije i fizičku iscrpljenost, obilježja burnout sindroma su: smanjen angažman, otupjelost, gubitak motivacije, bespomoćnost i emocionalna iscrpljenost. Možemo reći da se emocionalni burnout javlja kada se kroz duži period vremena nakupi veća količina stresa i nezadovoljstva onime što radimo.

Emocionalni burnout manifestira se na više načina, a najčešće je riječ o manjku samopouzdanja, osjećaju neuspjeha i bespomoći te gubitku motivacije. Osobe izgube motivaciju, samopoštovanje i razviju negativnu sliku o sebi i situaciji u kojoj se nalaze. Teško im se usredotočiti i postaju zaboravljivi, zabrinuti i iritabilni, što s vremenom može dovesti do depresije, čestih svađa na poslu i kod kuće te do nemogućnosti obavljanja svakodnevnih poslovnih i privatnih obaveza.

Burnout simptomi – test

Osjećate li neke od gore navedenih simptoma, nije zgorega napraviti samoprocjenu i vidjeti je li nastupio sindrom izgaranja. U dijagnostici se koriste različiti upitnici, od kojih je najpoznatiji Maslach upitnik o burnoutu, inače dostupan za različite grupe zanimanja. Taj upitnik nije razvijen za kliničku praksu već je inicijalno nastao za istraživačke svrhe.

Burnout sindrom razvija se postupno, u nekoliko etapa/stupnjeva. Određena literatura te faze naziva: faza medenog mjeseca, realnost, faza razočaranja i alarmantna faza. U početku se javlja stalna razdražljivost koju prate zaboravljivost, anksioznost i probavne smetnje. Javlja se manjak energije za obavljanje posla, praćen osjećajem iscrpljenosti. S vremenom osoba pokušava sačuvati energiju kako bi kompenzirala stres. U toj fazi pojavljuju se: stalni umor, odgađanje poslova, izolacija od bližnjih, cinizam, ogorčenost, apatija, neumjerenost u jelu, piću i pušenju, demotivacija, nerado prihvaćanje novih zadataka na poslu itd. Kada burnout sindrom dosegne svoj vrhunac, osoba posao počne doživljavati kao opterećenje i tone u depresiju. Smanjuje se profesionalna učinkovitost, a radni zadaci obavljaju se loše. Želi pobjeći od ljudi, napušta prijatelje i osjeća kroničnu fizičku i psihičku premorenost, praćenu stalnim glavoboljama i probavnim smetnjama.

Osjećate li se iscrpljeno, loše i ako mislite da previše energije trošite brinući se o radnim obvezama, dok vaš trud nitko ne prepoznaje, možda je vrijeme da potražite stručnu pomoć. To je prvi korak ka definiranju problema i kretanju s procesom oporavka.

Burnout sindrom – liječenje

Stara mudrost kaže da je bolje spriječiti nego liječiti. Da bi se burnout sindrom prevenirao, potrebno je zadovoljiti vlastite potrebe i usredotočiti se na rad na sebi kako bi ojačali i postigli zadovoljstvo u privatnom i profesionalnom životu. U užurbanom tempu života koji nam se nameće, neophodno je pronaći vrijeme za sebe, za rituale koji nas vesele i sitnice koje nas opuštaju. U svoj literaturi savjetuje se usvajanje zdravih životnih navika, koje se odnose na: zdravu i redovitu prehranu, izbjegavanje nikotina, alkohola i drugih stimulansa, bavljenje fizičkom aktivnošću, smanjenje obaveza i svakodnevno opuštanje uz dovoljan san. Treba naučiti postaviti granice, raspodijeliti posao ako osjećamo da ga je previše i tražiti podršku bližnjih kroz stvaranje osjećaja zajedništva. Uz navedeno, potrebno je raditi na pronalasku adekvatnog odgovora na stresore iz okoline i ne dozvoliti da blaži emocionalni problemi narastu i pretvore se u ozbiljne probleme.

Najbolji način za prevenciju burnout sindroma je upravo stvaranje pozitivnih psiholoških karakteristika koje nam mogu pomoći u nošenju sa stresom, uz poboljšanje poslovnog okruženja, tj. klime u radnom okruženju koja ima utjecaj na razvoj sindroma.

U slučaju da se burnout sindrom već pojavio, za početak je potrebno prepoznati ga na vrijeme, kako bi mogli ispraviti štetu nastalu zbog stresa i zatražiti pomoć. Bilo bi dobro postići kontrolu nad situacijom i moći jasno prepoznati u čemu se krije srž nezadovoljstva. Na taj način moći ćemo se konstruktivno suočiti s izvorima stresa i promijeniti situaciju. Ponekad je u tom naumu potrebno potražiti stručnu pomoć, podršku i pomoć u boljem razumijevanju situacije koja se može činiti bezizlaznom, a zapravo nije.

Stručnu pomoć pružaju psiholog ili psihijatar i to kroz podršku i dinamsku psihoterapiju (individualnu ili grupnu) te, u određenim slučajevima, profesionalni tim sastavljen od: liječnika obiteljske medicine, neurologa i socijalnog radnika. U većini slučajeva u liječenju sindroma nije potrebna medikamentozna terapija. Ako se propisuje, u tom slučaju liječi se anksioliticima, hipnoticima i sedativima. Riječ je o vrsti lijekova koje ubrajamo u depresore središnjeg živčanog sustava. Anksiolitici otklanjaju osjećaj straha i napetosti i stvaraju osjećaj zadovoljstva i uravnoteženosti, hipnotici se koriste za liječenje nesanice, a sedativi služe za smirenje aktivnosti središnjeg živčanog sustava, što rezultira opuštanjem.

Ako nije moguće promijeniti postojeću situaciju s kojom smo nezadovoljni i ako se poboljšanje postojećeg poslovnog okruženja ne nazire, potrebno je potražiti drugi posao jer svaki drugi odgovor na situaciju (primjerice izbjegavanje donošenja odluke i ignoriranje situacije) neće dovesti do povoljnog rješenja po nas. Nemojte dozvoliti da vam posao ovlada životom. To je samo jedan segment vašeg života i važno je održati zdravi balans između rada i zabave. Prekinite s aktivnostima koje su vas počele opterećivati, a nisu nužne. Zastanite i pronađite vrijeme za opuštanje, obitelj i prijatelje. Upoznajte sebe i počnite prakticirati zdrav način života jer će  on, u konačnici, dovesti do poboljšanja zdravlja i povećanja otpornosti na stres.

Dermatologija

Interna medicina

Psihijatrija