Šećerna bolest jedan je od vodećih zdravstvenih izazova današnje medicine. Smatra se jednim od glavnih rizičnih čimbenika za razvoj moždanog i srčanog udara, kroničnog bubrežnog zatajenja i oštećenja krvnih žila na mrežnici što može dovesti i do sljepoće. Od svih tipova šećerne bolesti, najučestaliji je tip 2 koji se javlja kod 90 posto oboljelih. Riječ je o poremećaju metabolizma ugljikohidrata uzrokovanim manjkavom funkcijom gušterače i/ili neosjetljivošću stanica na inzulin (inzulinskom rezistencijom).
Simptomi inzulinske rezistencije
Inzulinska rezistencija je stanje u kojem tijelo postaje manje osjetljivo na inzulin, hormon koji pomaže reguliranju razine šećera u krvi. To može dovesti do različitih simptoma i potencijalno povećati rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Evo nekih simptoma inzulinske rezistencije:
- Povećana razina šećera u krvi: visoka razina šećera u krvi (hiperglikemija) jedan je od ključnih znakova inzulinske rezistencije. Tijelo ne reagira dobro na inzulin, pa gušterača mora proizvoditi više inzulina kako bi smanjila razinu šećera u krvi
- Povećanje tjelesne mase: mnogi ljudi s inzulinskom rezistencijom imaju problema s kontrolom tjelesne težine. To može uključivati povećanje tjelesne mase, posebno u abdominalnom području
- Visoki krvni tlak: inzulinska rezistencija može pridonijeti povećanju krvnog tlaka, što je čest čimbenik rizika za srčane bolesti
- Visoke razine triglicerida: osobe s inzulinskom rezistencijom često imaju visoke razine triglicerida, što također može povećati rizik od srčanih problema
- Nizak HDL kolesterol: inzulinska rezistencija može smanjiti razinu “dobrog” HDL kolesterola u krvi, što je također faktor rizika za srčane bolesti
- Umor i slabost: osjećaj umora i slabosti može biti simptom inzulinske rezistencije, jer stanice tijela ne dobivaju dovoljno energije iz šećera u krvi
- Policistični jajnici (PCOS): kod žena, inzulinska rezistencija može biti povezana sa sindromom policističnih jajnika (PCOS), što može uzrokovati nepravilne menstruacije, povećanje težine i druge reproduktivne probleme
- Problemi s kožom: povećana razina inzulina može utjecati na kožu i izazvati akne ili tamne mrlje na koži.
Važno je napomenuti da inzulinska rezistencija može biti prisutna i bez simptoma, stoga je važno redovito pratiti razine šećera u krvi i konzultirati se s liječnikom ako postoji sumnja na inzulinsku rezistenciju ili druge metaboličke probleme. Rano otkrivanje i upravljanje inzulinskom rezistencijom može pomoći u sprečavanju razvoja dijabetesa tipa 2 i smanjenju rizika od komplikacija povezanih s tim stanjem.
Crna akantoza kao simptom inzulinske rezistencije
Crna akantoza (ili acanthosis nigricans) je dermatološki simptom koji se može pojaviti kod osoba s inzulinskom rezistencijom. Ovaj simptom karakterizira tamna, grubo zadebljala koža s crnim ili smeđim mrljama, obično na pregibima kože kao što su vrat, pazuh, prepone i ispod dojki.
Crna akantoza se javlja zbog povećane proizvodnje melanina u stanicama kože, što rezultira tamnim pigmentacijama. Povećana proizvodnja melanina obično je povezana s visokim razinama inzulina u krvi, što je karakteristično za inzulinsku rezistenciju.
Osim što je kozmetički problem, crna akantoza može ukazivati na prisutnost inzulinske rezistencije i povećati rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Stoga, ako primijetite promjene na koži poput crne akantoze, važno je konzultirati se s liječnikom. Liječnik će provesti testiranje razine šećera u krvi i drugih relevantnih testova kako bi utvrdio prisutnost inzulinske rezistencije i preporučio odgovarajući tretman i upravljanje ovim stanjem.
Dijagnoza i posljedice inzulinske rezistencije
Prije nego se pojavi šećerna bolest, dugi niz godina prethodno kod pacijenata će se javiti poremećaj metabolizma ugljikohidrata, poznat i kao inzulinska rezistencija. Riječ je o sistemskom poremećaju metabolizma ugljikohidrata uslijed kojeg dolazi do poremećaja u perifernom djelovanju inzulina. Stanice nisu u mogućnosti iskoristiti inzulin koji im je na raspolaganju, što potiče gušteraču na pojačanu proizvodnju dodatnog inzulina, koja uzrokuje povećanje inzulinske rezistencije. Sve to je dio začaranog kruga koji dovodi do visoke inzulinske rezistencije, iscrpljene gušterače i porasta glukoze u krvi uz razvoj šećerne bolesti.
Kod većine pacijenata teško je na vrijeme uočiti inzulinsku rezistenciju jer simptomi nisu jasni niti jednoznačni. Neki od znakova koji mogu korelirati s pojavom inzulinske rezistencije su: centralna pretilost, visok indeks tjelesne mase, visoki tlak, meki fibromi i crna akantoza. Dijagnozu je pak moguće postaviti putem krvnih pretraga u kojima će se izmjeriti glukoza u krvi ili testiranjem razine inzulina u krvi. Još jedna od krvnih pretraga kojom se može postaviti dijagnoza je lipidogram (utvrđivanje razine ukupnog kolesterola u krvi).
Posebni faktor rizika od oboljenja imaju: osobe s visokim indeksom tjelesne mase i velikim opsegom struka, kao i osobe iznad 40 godina, osobe koje u obitelji imaju povijest dijabetesa tipa II, ateroskleroze i hipertenzije, osobe koje imaju gestacijski dijabetes ili pak policistične jajnike te osobe koje se nedovoljno kreću. Sklonost debljanju, poremećaj menstrualnog ciklusa, autoimuna bolest štitnjače, kroničan umor, pojačano mokrenje, teško i dugotrajno zarastanje rana, povećan rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti: sve su to posljedice do kojih može dovesti inzulinska rezistencija.
Lipidogram pretraga
Lipidogram je važna krvna pretraga koja se može provesti kod osoba s inzulinskom rezistencijom kako bi se procijenio njihov rizik od srčanih bolesti i drugih komplikacija povezanih s ovim metaboličkim poremećajem.
Kod inzulinske rezistencije, tijelo postaje manje osjetljivo na inzulin i može imati povećane razine inzulina u krvi. To može utjecati na razinu lipida u krvi i povećati rizik od ateroskleroze, što je proces nakupljanja plaka u arterijama. Lipidogram može pružiti važne informacije o razinama kolesterola i triglicerida u krvi, koji su ključni faktori rizika za srčane bolesti.
Evo kako lipidogram može biti povezan s inzulinskom rezistencijom:
- Povećane razine triglicerida: Inzulinska rezistencija može povećati razine triglicerida u krvi, što je čest nalaz kod osoba s ovim stanjem
- Smanjenje razine HDL-kolesterola: Inzulinska rezistencija često prate niske razine “dobrog” HDL-kolesterola, što može dodatno povećati rizik od srčanih bolesti
- Povećane razine LDL-kolesterola: Osobe s inzulinskom rezistencijom mogu imati povišene razine “lošeg” LDL-kolesterola, što može povećati rizik od ateroskleroze
- Lipidogram se obično izvodi kako bi se identificirali ovi faktori rizika i omogućilo liječniku da procijeni potrebu za liječenjem. Liječnik će također razmotriti druge aspekte vašeg zdravlja, kao što su razina šećera u krvi, kako bi dobio cjelokupnu sliku vaše metaboličke situacije
Upravljanje inzulinskom rezistencijom često uključuje promjene u prehrani, tjelesnoj aktivnosti, a u nekim slučajevima, lijekove. Pravovremeno prepoznavanje i kontrola faktora rizika za srčane bolesti, kao što su povećane razine lipida u krvi, važni su koraci u upravljanju inzulinskom rezistencijom i očuvanju kardiovaskularnog zdravlja.
Kako stati na kraj inzulinskoj rezistenciji?
Dobra je vijest kako je poremećaj šećera u krvi u potpunosti regresivan. Pacijent može vratiti sve zdravstvene parametre u normalu, ako ustraje u dobrim prehrambenih i životnim navikama. Umjerena tjelesna aktivnosti, održavanje optimalne tjelesne mase uz vođenje računa o vrsti hrane koju konzumiramo, reduciranje stresa i konzultacije s liječnikom po pitanju uvođenja lijekova koji povećavaju inzulinsku osjetljivost ključni su koraci u borbi s inzulinskom osjetljivošću.
Osnovne preporuke za prehranu svode se na izbacivanje ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom (pekarski proizvodi od bijelog brašna, brza i prerađena hrana, slatkiši…) te konzumiranje hrane bogate vlaknima, integralnih žitarica i lisnatog povrća. Pravilno isplanirana prehrana uz adekvatnu terapiju lijekovima koju propiše liječnik preduvjet su za poboljšanje stanja. Važno je napomenuti kako promjene u prehrani i životnim navikama moraju biti trajne kako bi se postiglo očuvanje postignutog stanja.