Procjena psihologa i testiranje postupci su koji se koriste u različitim područjima, no često sa sličnom svrhom. Klinička psihologijska obrada obuhvaća procjenu psihičkih poteškoća i funkcioniranja pojedinca, njegove osobine ličnosti, kognitivne sposobnosti te po potrebi i neke druge psihološke atribute s ciljem postavljanja dijagnoze ili usmjeravanja i praćenja tretmana liječenja. Primjerice, psiholog će procijeniti je li akademski neuspjeh studenta posljedica loših strategija učenja, emocionalnih problema ili nekih crta ličnosti koje doprinose problemu. Obradu najčešće traži liječnik specijalist poput psihijatra ili neurologa, a izgled postupka određen je razlogom upućivanja.
Kako postupak izgleda?
Postupak se sastoji od kliničkog intervjua i primjene psihologijskih testova.
Klinički intervju je razgovor psihologa i klijenta koji uključuje teme poput razloga javljanja psihologu (ili drugom stručnjaku koji ga je uputio) te osobne povijesti, a procjenjuje se i kako klijent razmišlja o sebi, drugim osobama te aktualnom problemu. Psiholog također može zatražiti heteroanamnestičke podatke od bliske osobe klijenta (uz njegov pristanak).
Testovi koje koriste psiholozi i testovi koji se mogu pronaći na internetu ili časopisima nisu jednaki. Psihologijski testovi su standardizirana, objektivna mjera ponašanja. Kako bi testovi postali psihologijski instrumenti, moraju sadržavati sljedeće karakteristike:
- Standardizacija osigurava objektivnost testa, odnosno da se test primjenjuje na jednak način u sličnim uvjetima te ispravlja prema ključu za bodovanje
- Norme omogućavaju usporedbu pojedinca u odnosu na populaciju
- Pouzdanost znači da test konzistentno, u ponavljanim mjerenjima, daje slične rezultate
- Valjanost je stupanj u kojem test mjeri ono što bi trebao mjeriti
- Prediktivnost testa se odnosi na mogućnost da test predvidi ponašanje pojedinca.
Za ispitivanje kognitivne efikasnosti koriste se testovi inteligencije, pamćenja, psihomotorike ili nekih drugih sposobnosti. Zašto se uopće ispituje kognitivno funkcioniranje? Narušena koncentracija često prati neugodna emocionalna stanja, a klijenti i sami često zamjećuju da imaju poteškoće s koncentracijom, pažnjom ili pamćenjem. Informacija o poteškoćama na kognitivnom planu može biti važna u postavljanju ispravne dijagnoze. Važno je napomenuti da rezultat testa inteligencije ne odražava ukupne intelektualne kapacitete osobe već je uvjetovan trenutnim psihičkim stanjem.
Upitnici ličnosti temelje se na samoprocjeni. Neki zahvaćaju osobine poput emocionalne stabilnosti, prilagodljivosti ili društvenosti, dok drugi mjere kvalitetu i intenzitet psihičkih poteškoća poput depresivnih simptoma ili anksioznosti.
Klinička obrada najčešće završava projektivnim tehnikama. To su materijali koji se sastoje od nezavršenih ili polustrukturiranih podražaja, a zadatak klijenta ih je dovršiti. Ovaj tip zadatka nema točnih i netočnih odgovora, a kreativni pojedinci će ga iskoristiti za pokazivanje svojih talenata i sposobnosti.
Čemu sve to?
Podaci dobiveni psihologijskom obradom omogućavaju psihologu bolje razumijevanje prirode problema klijenta te uvid u snage i potencijale koji mu mogu pomoći u prevladavanju poteškoća. Cilj obrade nije davanje prolazne ocjene ili pada već opisivanje i klasificiranje poteškoća. Rezultati su objedinjeni i integrirani u nalazu i mišljenju psihologa, a na kraju se nalazi preporuka o daljnjem postupanju i tretmanu.
Klijenti na obradu dolaze zbog različitih problema i upravo zbog toga se postupak kroji prema klijentovim individualnim potrebama. Trajanje postupka se razlikuje, a najčešće bude između 90 i 180 minuta.
Kako se mogu pripremiti?
Preporuka je na obradu doći u odmornom i sitom stanju. Obavezno treba donijeti dioptrijske naočale i slušno pomagalo (ukoliko je potrebno), a korisno je ponijeti i relevantnu medicinsku dokumentaciju.
Na kraju…
Trema prije dolaska na obradu je normalna, a može biti i korisna. Postupak klijentima najčešće bude ugodan, a nova znanja i uvidi o sebi i problemu korisni su u daljnjem suočavanju s poteškoćama.