Kondilomi su mekane, bradavičaste izrasline koje uzrokuje humani papiloma virus (HPV), jedan od najčešćih spolno prenosivih uzročnika. Najčešće se javljaju u genitalnoj i perianalnoj regiji, a mogu zahvatiti i usnu šupljinu. Iako su uglavnom bezbolni, mogu uzrokovati nelagodu, svrbež i psihološki stres. Pravovremena dijagnoza i liječenje ključni su za sprječavanje širenja infekcije i mogućih komplikacija. U ovom blogu objašnjavamo uzroke, simptome, dijagnostiku, liječenje i prevenciju kondiloma, s ciljem podizanja svijesti o važnosti zaštite i redovitih pregleda.
Što su kondilomi?
Kondilomi, poznati i kao spolne bradavice, su mekane, bradavičaste izrasline koje se najčešće javljaju na koži i sluznicama genitalnog područja, anusa ili u ustima. Oni su posljedica infekcije humanim papiloma virusom (HPV), jednim od najčešćih spolno prenosivih virusa.
HPV ima više od 200 podtipova, a upravo neki od njih – osobito tipovi 6 i 11 – uzrokuju kondilome. Iako ti tipovi nisu povezani s razvojem karcinoma, mogu biti izrazito neugodni zbog svog izgleda, mogućnosti širenja i recidiva.
Kondilomi se najčešće manifestiraju kao male, mesnate izrasline bradavičastog ili cvjetičastog izgleda, a mogu se pojaviti pojedinačno ili u skupinama. Bezbolni su, ali mogu izazvati svrbež, peckanje ili nelagodu, osobito ako su veći ili smješteni na osjetljivim mjestima. Pravovremeno prepoznavanje i liječenje kondiloma važno je ne samo zbog uklanjanja simptoma, već i zbog smanjenja rizika prijenosa HPV-a na seksualne partnere.
Humani papiloma virus (HPV) i njegov utjecaj na razvoj kondiloma
Humani papiloma virus (HPV) najčešća je spolno prenosiva infekcija današnjice, a obuhvaća više od 200 različitih tipova virusa. Oko 40 njih prenosi se spolnim putem te zahvaća kožu i sluznice genitalnog područja, anusa, usta i grla. HPV se prenosi prvenstveno spolnim kontaktom – vaginalnim, analnim i oralnim seksom – ali i bliskim kontaktom kože na kožu, čak i kada nema vidljivih simptoma. Premda rijetko, moguć je i prijenos putem zajedničkih predmeta poput ručnika, britvica ili bazena, no to nije glavni način prijenosa virusa.
HPV se dijeli na niskorizične i visokorizične tipove. Niskorizični, osobito tipovi 6 i 11, najčešće uzrokuju spolne bradavice – kondilome. Iako su neugodni, ovi tipovi nisu povezani s razvojem malignih bolesti. S druge strane, visokorizični tipovi poput 16, 18 i drugih, povezani su s razvojem karcinoma vrata maternice, anusa, penisa te orofaringealnih karcinoma (grlo, krajnici, baza jezika).
HPV infekcija može biti latentna (bez simptoma i kliničkih znakova), subklinička (bez vidljivih promjena, ali uz prisutne stanice promijenjene djelovanjem virusa), ili klinička (vidljive promjene kao što su kondilomi ili displazije). Osoba može biti zaražena HPV-om godinama, a da to i ne zna. Aktivacija virusa najčešće se događa kad je imunitet oslabljen, primjerice zbog stresa, bolesti, hormonalnih promjena, pušenja ili drugih čimbenika.
HPV infekcija ne mora uvijek uzrokovati simptome, ali dugotrajna infekcija visokorizičnim tipovima može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica, uključujući razvoj raka. Zbog toga su prevencija, edukacija, odgovorno spolno ponašanje, redoviti ginekološki i dermatološki pregledi te cijepljenje protiv HPV-a ključni koraci u zaštiti zdravlja.
Simptomi i klinička slika kondiloma
Simptomi i klinička slika kondiloma mogu varirati od osobe do osobe, ali se najčešće manifestiraju kao mekane, bradavičaste lezije koje mogu biti pojedinačne ili grupirane. Te izrasline su najčešće boje kože, no mogu biti i ružičaste ili smeđe, a njihova površina može biti glatka, neravna ili nalik cvjetači. U početku su obično bezbolne, ali mogu uzrokovati nelagodu, svrbež ili blago krvarenje, osobito tijekom spolnog odnosa.
Kod muškaraca se kondilomi najčešće pojavljuju na penisu, posebno na glansu i unutarnjoj strani prepucija, na skrotumu, području prepucija te u perianalnoj regiji, osobito kod onih koji prakticiraju analni seks. Kod žena, najčešća mjesta pojave uključuju vulvu, vaginalnu sluznicu, cerviks i perianalnu regiju. Osobe oba spola mogu razviti kondilome i u usnoj šupljini, na jeziku i grlu, najčešće kao posljedicu oralnog seksa s osobom zaraženom HPV-om. Iako kondilomi ponekad uzrokuju svrbež, peckanje, nelagodu ili krvarenje, mnogi zaraženi nemaju nikakve simptome. Takvi asimptomatski nositelji mogu nesvjesno širiti virus na spolne partnere. Upravo zato je redoviti pregled kod ginekologa, urologa ili dermatovenerologa važan za pravovremeno prepoznavanje i liječenje infekcije.
Dijagnostika kondiloma
Dijagnostika kondiloma temelji se na kombinaciji kliničkog pregleda, dodatnih vizualnih metoda i laboratorijskih testova. Osnovna metoda je klinički pregled liječnika – dermatovenerologa, ginekologa ili urologa – koji vizualno prepoznaje karakteristične bradavičaste promjene na koži i sluznicama genitalnog i perianalnog područja. U slučajevima kada su promjene smještene unutar vagine, cerviksa ili mokraćne cijevi, koristi se kolposkopija kod žena i peniskopija kod muškaraca. To su metode pregleda pomoću mikroskopa (kolposkopa) koji omogućuje detaljan uvid u sluznicu i otkrivanje i najmanjih promjena, osobito kod subkliničkih infekcija.
Kod žena se redovito koristi Papanicolaou test (PAPA test) kao dio ginekološkog pregleda. Ovaj test ne otkriva kondilome, ali je iznimno važan jer može pokazati prisutnost prekanceroznih i kancerogenih promjena izazvanih visokorizičnim tipovima HPV-a. Ako postoji sumnja na HPV infekciju, provodi se HPV testiranje, najčešće metodom PCR-a, kojom se može potvrditi prisutnost virusa i utvrditi njegov točan genotip. Time se jasno razlikuju niskorizični tipovi HPV-a, poput tipova 6 i 11 koji uzrokuju kondilome, od visokorizičnih tipova poput 16 i 18 koji su povezani s razvojem malignih bolesti. HPV testiranje se osobito preporučuje kod žena s abnormalnim PAPA nalazima i kod žena starijih od 30 godina.
Dijagnostički proces često uključuje i diferencijalnu dijagnozu kako bi se kondilomi razlikovali od drugih kožnih promjena. Najčešće ih je potrebno razlikovati od moluska contagiosuma (virusne infekcije koja uzrokuje slične papule), seboreičnih keratoza (dobroćudnih izraslina kože) i sifilitičnih čireva (karakterističnih bezbolnih ulkusa u primarnom stadiju sifilisa). Točna dijagnoza temelji se na izgledu lezija, njihovoj lokalizaciji te, po potrebi, dodatnim laboratorijskim ili histološkim analizama. Pravilna identifikacija kondiloma ključna je za odgovarajuće liječenje i sprječavanje širenja HPV infekcije.
Liječenje kondiloma
Liječenje kondiloma, odnosno genitalnih bradavica uzrokovanih infekcijom HPV-om, moguće je provoditi različitim metodama, ovisno o veličini, lokalizaciji i broju lezija, kao i individualnim karakteristikama pacijenta. Cilj liječenja je uklanjanje vidljivih promjena, ublažavanje simptoma i smanjenje rizika od prijenosa virusa, iako se sam virus iz organizma ne može u potpunosti eliminirati.
Konzervativne metode uključuju upotrebu lokalnih pripravaka koji djeluju direktno na promjene. Najčešće korišteni su podofilin, imikvimod i krioterapija ( zaleđivanje tekućim dušikom). Podofilin je citotoksični preparat koji uništava stanice kondiloma, ali se mora primjenjivati pod nadzorom liječnika zbog moguće toksičnosti. Imikvimod je imunomodulator koji potiče lokalni imunološki odgovor i može se primjenjivati kod kuće, ali liječenje traje dulje i često je praćeno lokalnim iritacijama. Krioterapija je metoda zamrzavanja kondiloma tekućim dušikom. To je relativno jednostavna i dostupna metoda, učinkovita za manje promjene, no može uzrokovati bol, stvaranje mjehura i pigmentacijske promjene kože. Liječenje obično zahtijeva više ponavljanja.
Kirurške metode koriste se za veće, tvrdokornije ili recidivirajuće lezije. Elektrokoagulacija koristi električnu struju za spaljivanje promjena i učinkovita je, ali može ostaviti ožiljke i zahtjeva lokalnu anesteziju. Laserska terapija koristi CO₂ ili Nd:YAG laser za precizno uklanjanje kondiloma, osobito na teško dostupnim mjestima, ali je skuplja i zahtjeva iskustvo. Klasična ekscizija, odnosno kirurško uklanjanje skalpelom, rezervirana je za pojedinačne ili sumnjive lezije koje je potrebno histološki analizirati, a može ostaviti ožiljak.
Imunomodulacijska terapija, bilo lokalna ili sistemska, ima za cilj potaknuti obrambeni odgovor organizma protiv HPV-a. Imikvimod je najpoznatiji primjer lokalne imunoterapije, a istražuju se i druge metode koje kombiniraju liječenje s poticanjem imunološkog sustava.
Učinkovitost liječenja ovisi o izboru metode, dosljednosti terapije i imunološkom statusu pacijenta. Nažalost, HPV infekcija može biti perzistentna i sklona recidivima, zbog čega je moguće ponovno javljanje kondiloma nakon uspješnog liječenja. Praćenje i edukacija pacijenta, kao i zaštita pri spolnim odnosima, ključni su za kontrolu infekcije i sprječavanje širenja.
Prevencija kondiloma
Prevencija kondiloma i HPV infekcije ključna je za smanjenje rizika od pojave genitalnih bradavica i ozbiljnijih bolesti povezanih s humanim papiloma virusom. Najvažnija mjera prevencije je cijepljenje protiv HPV-a. Danas su dostupna devetero valentna cjepiva, koja štite protiv najčešćih visokorizičnih tipova HPV-a, uključujući one koji uzrokuju kondilome te one povezane s razvojem raka vrata maternice i drugih karcinoma. Cjepivo se najčešće preporučuje adolescentima i mladim osobama prije početka spolnih aktivnosti, ali može biti korisno i kod starijih osoba koje nisu bile izložene virusu.
Osim cijepljenja, važno je koristiti zaštitu tijekom spolnih odnosa, a kondomi mogu značajno smanjiti rizik prijenosa HPV-a, iako ne pružaju potpunu zaštitu jer virus može zahvatiti i područja koja kondom ne prekriva. Redoviti ginekološki pregledi, PAPA test i HPV testiranje omogućuju pravovremeno otkrivanje promjena i rano liječenje, što je ključno za sprječavanje komplikacija.
Edukacija o HPV-u i kondilomima te zdrav način života, uključujući jačanje imunološkog sustava, također igraju važnu ulogu u prevenciji. Ove mjere zajedno pomažu u kontroli širenja virusa i smanjenju negativnih zdravstvenih posljedica.
Deset najčešćih pitanja o kondilomima
- Što su kondilomi i kako nastaju?
Kondilomi su bradavice na genitalijama uzrokovane infekcijom humanim papiloma virusom (HPV). - Koji su najčešći simptomi kondiloma kod muškaraca i žena?
Male, izbočene ili grbave promjene na genitalijama, svrbež, peckanje ili bez simptoma. - Kako se kondilomi prenose i tko je u najvećem riziku?
Prenose se spolnim putem; najveći rizik imaju seksualno aktivne osobe bez zaštite i one s oslabljenim imunitetom. - Može li osoba imati HPV, a da nema vidljive kondilome?
Da, mnogi nose HPV bez simptoma ili vidljivih promjena. - Kako se dijagnosticiraju kondilomi i koje su metode testiranja?
Pregledom kože i sluznice, a serologija na HPV (PCR metoda) detektira točan tip virusa i u koju skupinu spada (nisko rizični li visoko rizični).. - Koje su najučinkovitije metode liječenja kondiloma?
Krioterapija, lasersko uklanjanje, lijekovi za lokalnu primjenu i kirurški zahvati. - Mogu li se kondilomi vratiti nakon liječenja?
Mogu, jer HPV može ostati u tijelu i reaktivirati se. - Kako spriječiti infekciju HPV-om i pojavu kondiloma?
Korištenjem kondoma, smanjenjem broja seksualnih partnera i cijepljenjem protiv HPV-a. - Koliko je učinkovito HPV cjepivo i tko bi ga trebao primiti?
Cjepivo je vrlo učinkovito u prevenciji visokorizičnih tipova HPV-a; preporučuje se adolescentima i mladim odraslima. - Jesu li kondilomi povezani s povećanim rizikom od raka?
Neki tipovi HPV-a povezani s kondilomima mogu povećati rizik od raka, posebice vrata maternice i drugih genitalnih područja.